| Strana 1 | Strana 2 | Strana 3 | Strana 4 |

Ove godine se očekuje više od 400% porast prodaje digitalnih zrcalno refleksnih kamera. I tko drugi nego Canon  je već na početku godine pokazao kameru koja će najviše dignuti prodajne brojke.

Još u kolovozu 2003. godine Canon je predstavio EOS 300D. Digitalnu SLR kameru koja je zbog prihvatljive cijene bila namjenjena širem krugu fotografa. Predstavnici poduzeća su ju uspoređivali s analognom prethodnicom Canon AE-1, prvom foto kamerom kojom je upravljao procesor i koja je bila prije skoro 30 godina daleko najprodavanija SLR kamera. Canon je uvijek znao što tržište treba i to je znao ponuditi.

Tako je od početka prodaje do travnja 2005. godine EOS 300D bila najprodavanija kamera u DSLR razredu. Njena zamjena EOS 350D će sve do sada znane prodajne brojke premašiti.

Tako, Canon EOS 350D je ta kamera koja ponovo počinje dizati prodajne brojke u rekordne vrijednosti. Da li EOS 350D stvarno to može i da li je dostojan nasljednik prethodnice EOS 300D? To je bilo moje prvo pitanje nakon pročitane novinarske objave na predstavljanju kamere.

 

Objektiv 18 - 55mm, f/3,5-5,6 je druge generacije. Malo je promijenjenog oblika i sada vjerojatno bolje prilagođen senzoru s višom rezolucijom. Na žalost ima plastični nastavak za kameru. Fotograf koji više puta mijenja objektive takvim rješenjem neće biti zadovoljan. Ono što vam se lagano može dogoditi da metalnim nastavkom na kameri odljuštite komadić plastike koji može pasti na leću ili još gore u unutrašnjost  kamere.

Prvi utisak

Bez obzira na veći članak o kameri EOS 300D, na stranici e-fotografija.com, sam dodao još i članak na temu Matjaževa ocjena, koji je zorno prikazao da ta kamera ima nedostataka i da će većina kupaca biti njome razočarana ako se bez razmišljanja odluči za njenu kupnju. EOS 300D nam je nudila premalo korisničkih funkcija da bi bila potpuna kamera za zahtjevnog hobi fotografa.

Ubrzo se saznalo da su u kameri jednostavno zaključali nešto korisničkih funkcija. Ruski "hakeri" su program popravili (objavljeni članak Marjana Zavodnika) i kamera je dobila na upotrebnoj vrijednosti. Ali svejedno! EOS 300D je bila cjenjena i zanimljiva zbog tada vrlo interesantne cijene. Jer nitko od proizvođača 2003. godine još nije nudio DSLR kameru po prihvatljivoj cijeni. Omiljenog malog "srebrnog plastičnjaka" su ubrzo pronašli i zadovoljni korisnici i kritičari istog, te su svi dosta govorili o toj kameri i njenoj upotrebnoj vrijednosti.

Godine 2004 je na tržište došlo nešto konkurentskih kamera i drugi su proizvođači počeli svoje cijene približavati EOS-u 300D. I Canon je bio prisiljen napraviti novi korak. Ispočetka su smanjivali cijenu, a početkom godine su najavili novu kameru. Tehnički podaci u novinskim izvješćima su obečavali mnogo više za isti novac. I novi kupci su počeli stvarati redove bez obzira što kameru nismo niti vidjeli, a kamoli isprobali. Većina trgovaca je već počela prikupljati prednarudžbe. I to pokazuje koliko fotografi vjeruju određenom proizvođaču.

 

Usporedba veličine između EOS 300D i EOS 350D.

 

Gornja strana kamera je oblikom najviše iznenadila zbog velikog i jako vidljivog okretnog gumba za postavljanje programa osvjetljenja. Na slikama mi je djelovao sumnjivo sličan onome na Sonyju 828. Već me i taj oduševio zbog kvalitetne izrade i odličnog osjećaja kod pommicanja na različita podešenja. Na EOS 350D osim vrlo dobro vidljivih srebrnih natpisa na crnoj podlozi taj osjećaj nisam dobio. Svejedno, ovdje više odgovara nego da je kao onaj u EOS 300D ili EOS 20D.

 

Po visini nema bitne razlike. Na novoj kameri EOS 350D, bljeskalica se digne više.

 

Prema vani osim oblikovnih razlika i prije svega veličine, ne primjetimo da nova kamera ima mnogo više tehničkih prednosti.

Očekivanje prvih kamera EOS 350D za ozbiljno testiranje je bilo veliko. Kako kod mene, tako i kod kupaca. Kad sam kameru konačno primio u ruke, odmah sam dobio osjećaj veće vrijednosti nego što nam je nudila EOS 300D. Nadasve malo, crno matirano kučište meni djeluje vizualno zanimljivije od srebrnog, velikog i loše oblikovanog EOS 300D. Iako je oblik kao i boja stvar ukusa i prije svega ništa ne govore o kvaliteti kamere. Zato sam napisao, da je EOS 350D "meni osobno" djelovao bolje.

Canon EOS 350D

Kada kameru uzmemo u ruke, iznenadi nas njena izuzetna kompaktnost. Utoliko bolje jer kod Canonovih SLR kamera mala veličina nikad nije bila izražena ili barem njihov primarni cilj. Kučište ima dimenzije samo 126.5 x 94.2 x 64mm. I samo je par mm veća od trenutno namjanje DSLR kamere Pentax *ist Ds. Uprkos soldino velikom držaču na prednjoj strani isprva se teško naviknuti na držanje u ruci tako malene kameru. Mislim da će većina više turistički orjentiranih fotografa odmah na prvi pogled biti jedinstvena u ocjeni da je to vrlo primjerena kamera za njih. Već i zbog same težine od samo 540g zajedno s baterijom. *ist Ds ima čak 605g.

Malo detaljniji pregled kučišta nam kaže više. Kamera nam zbog tamnog matiranog kučišta izgleda profesionalnije. Na prvi pogled bi mogli pomisliti da je EOS 350D usporediva sa skupljim kamerama. Te tada slijedi realnost i saznanje da kamera pripada razredu gdje je i njena cijena. Linije na kameri su još uvijek grubo obrađene, na matiranoj tvrdoj plastici se vrlo brzo poznaju susreti s mekim noktima. Iako sve napravljene crte lagano očistimo.

 

Kučište ima dimenzije od samo 126.5 x 94.2 x 64mm. I samo je koji mm veće od trenutno najmanje DSLR kamere Pentax *ist Ds.

Kad iz kučišta na prednjoj strani odvijemo poklopac gdje je navoj za objektiv, otvor nam se čini nenormalno velik. Kamera je malih dimenzija, zato djeluje srebrni okvir navoja utoliko veći. Kamera je pripravljena za APS-C (22,2 x 14,8mm) veličinu senzora i zato su vidljivi dijelovi, prije svega zrcalo u odnosu na otvor izuzetno mali.

Ostali gumbi i funkcije su već dobro poznati. Na desnoj strani su veći prednji gumb za otpuštanje i mogućnost promjene objektiva, ispod njega je gumb za pregled dubinske oštrine i kod upotrebe vanjske bljeskalice uključivanje produženog bljeska (2 sekunde za pogled na motiv i pregled sjena) i gornji gumb koji nam omogućava ručno dizanje ugrađene bljeskalice.

Na lijevoj strani od objektiva je mala bijela lampica. Isprva sam pomislio da nam njena svjetlost pomaže kod izoštravanja u slabijim svjetlosnim uvijetima. Neke EOS kamere nam to omogućavaju. Ta lampica nam služi samo kao upozorenje kod upotrebe samookidača. Na prednjoj gornjoj strani rukohvata imamo još i crvenu prozirnu plastiku. Iza nje je prijemnik IR daljinskog okidača.

 

Gornji dio kamere nam nudi velik i vrlo upotrebljiv gumb za odabir podešenja načina zahvata slike.

Gornja strana kamere me svojim oblikom najviše iznenadila zbog velikog i vidljivog okretnog gumba za podešenje programa za osvjetljavanje. Na slikama je djelovao sumnjivo sličan onome na Sonyju 828. I taj me oduševio zbog kvalitetne izrade i odličnog osjećaja kod pomicanja na različite pozicije. Na EOS 350D, osim dobro vidljivih srebrnih natpisa na crnoj podlozi taj osjećaj nisam imao. Svejedno, kameri više odgovara nego da je sličan onome kod EOS 300D ili EOS20D. Lijevo od okretnog gumba imamo nastavak za dodatnu bljeskalicu i pod njime ugrađenu bljeskalicu. Desno od okretnog gumba je prekidač za uključenje i isključenje kamere. Na gornjem dijelu rukaohvata imamo kotačić za podešenje i pomak raznih funkcija, te okidač. Kako prednji, tako i gornji dio kamere je pregledan i s dobro postavljenim gumbima za pomak između funkcija.

 

Baterija je manja nego što je bila u EOS 300D. Očito su jako smanjili potrošnju energije i omogućili nam barem 600 snimaka u normalnoj upotrebi kamere.

 

EOS 350D nam omogućava upotrebu EF-S objektiva, pripremljenih za manje APS-C senzore.

Isto tako su pregledne lijeva, desna i donja strana kamere. Na lijevoj strani imamo iza gumenog pokrova priključke za video izlaz, daljinski žičani okidač i USB 2.0 izlaz.

Desna strana ima samo vratašca iza kojih je otvor za CF memorijsku karticu. Na donjem dijelu je gumb s kojim izvadimo karticu iz otvora. U slučaju da imate karticu koja ide teško iz ležišta još jednom pritisnete gumb i kartica će ići do te mjere da ćete ju jednostavno uhvatiti prstima i izvaditi van.

Donji dio kamere nam nudi metalni navoj za stativ i vratašca iza kojih se nalazi baterija. Zbog smanjene veličine kamere, kod EOS 350D su se odlučili za manju bateriju od onih koje su do sada bile ugrađivane u kamere serije G i amaterske EOS modele (BP-511). S jedne strane, ne baš fer prema korisnicima tih kamera.

Sada je kamera mnogo štedljivija s energijom pa nam i baterija koju znamo iz serije S, NB-2LH izdrži više nego veća i snažnija iz kamere 300D.

 

I EOS 350D ima na zadnjem dijelu kamere još uvijek neka rješenja kod gumbiju za podešavanje prenesenih iz kompaktnih kamera. EOS 350D je veza između kompaktnih i DSLR kamera.

Zadnji dio kamere je pun informacija i gumbi, prije svega jer je kamera mala i sve informacije i gumbi su više skupljeni. Kao drugo, zbog LCD ekrana i informacija o načinu zahvata snimke koji je na toj kameri iznad TFT ekrana, a kamera nema kotačiča za pomak između parametara kamera ima poznate četverosmerne tipke u krugu i u centru gumb za potvrdu podešenja.

Najdominantniji su manji LCD ekran i 1.8 inčni TFT ekran. Gornji LCD nam nudi informacije o vremenu osvjetljenja, zaslonu, korekturi bijele boje, korekciji osvjetljenja, broju snimaka, načinu mjerenja svjetlosti, stanju baterije, upotrebi C-Fn (osobnih podešenja), rezoluciji i kompresiji te o načinu ozoštravanja. Donji TFT nam pokaže sliku nakon snimanja, informacije o njoj i podešenju kamere, te informacije koje nam kamera nudi preko izbornika.

Lijevo od ekrana imamo pet gumbiju za uključenje funkcije MENU, informacije o podešenju i načinu snimanja slike, preskoku između fotografija kod pregleda, uključenje pregleda snimljenih fotografija i posljednji za brisanje slike. Desno od ekrana je osam gumbiju. Prvi gornji gumb služi za uključenje pomicanja zaslona u M funkciji i za pomak korekcije osvjetljenja. Drugi za uključenje samookidača i daljinskog okidača te za hvatanje više (tri) snimaka u sekundi. Treći gumb nam služi za osvjetljenje LCD ekrana, koji nam dobro dođe kod fotografiranja u slabim svjetlosnim uvijetima i u funkciji pregleda slike za DPOF prijenos slika direktno na pisač. Potom u krugu slijede četiri gumba za pomak određenih funkcija u sva četiri smjera, za podešenje osjetljivosti ISO, način rada AF, korekture bijele boje i način mjerenja svjetlosti.

Srednji gumb SET služi za potvrdu promjene određenih funkcija.

Na desnoj gornjoj strani su za palac lagano dosezljivi gumbi za zaključavanje izmjerenog osvjetljenja, pomicanja točke izoštravanja na jednu (sve) od sedam točaka ili za povečanje i smanjivanje slike kod pregledavanja. Sliku možemo povečati čak 10X. Tako već na TFT ekranu možemo procjeniti kvalitetu izoštrenosti snimke.

Naravno, ne treba zaboraviti na tražilo i desno od njega gumb za podešavanje dioptrije.

 

Lijevo od ekrana imamo pet gumbiju za uključenje funkcije MENU, informacije o podešenju i načinu zahvata slike, preskok između fotografija kod pregleda, uključenje pregleda snimljenih fotografija i zanji za brisanje slike.

 

Desno od ekrana je osam gumbiju. Prvi gornji služi za uključenje pomaka zaslona u M funkciji i za pomak korekcije osvjetljenja. Drugi za uključenje samookidača i daljinskog okidača te za snimanje više (tri) snimke u sekundi. Treći gumb nam služi za osvjetljenje LCD ekrana, što nam dobro dođe kod fotografiranja u slabijim svjetlosnim uvijetima i u funkciji pregedavanja slika za DPOF prijenos slika direktno na pisač. Potom su u krugu četiri gumba za pomak određenih funkcija u sva četiri smjera, za podešenje osjetljivosti ISO, način rada AF, korekcije bijele boje i način mjerenja svjetlosti. Srednji gumb SET služi za potvrdu promjene određenih funkcija.

Funkcije i rad

Većinu oznaka na kameri poznajemo još od 1986. godine i prvih dviju kamera iz serije EOS, modela 650 i 620. Oznake, posljedice digitalnih potreba iz EOS D30. Sama podešenja i gumbi su nam još poznati iz prethodnice EOS 300D. S tom razlikom što sada imamo nešto više korisnih podešenja i kvalitetnije gumbe.

EOS 350D ima ugrađen novi CMOS senzor, veličine 22,2 x 14,8mm i s efektivnih 8.0M točaka. Osjetljivost senzora možemo podešavati u opsegu od 100 do 1600ISO. Uhvaćenu sliku nam procesira DiGIC II analogno/digitalni konverter, koji je jednak kao i kod profesionalnih kamera EOS 1D MkII i EOS 1Ds MkII. Novi senzor je vrlo štedljiv s energijom kao i sam DiGIC II procesor. S Canonovom CMOS tehnologijom senzora i odličnim DiGIC procesorom dobijemo također vrlo kvalitetnu fotografiju kod fotografiranja s visokim postavkama osjetljivosti senzora.

Kod Canona već nekoliko godina upozoravaju da kvaliteta konačne fotografije, potrošnja energije i brzina procesiranja vrlo ovisi o procesorima i njihovim algoritmima. Tvrde također, da šum slike više ovisi o lošem procesiranju slike nego o senzoru. Zato ne čudi da kod Canona stavljaju naglasak upravo na svoj DiGIC procesor. Kod kamera višeg razreda njime dosežu vrhunske rezultate u pogledu kvalitete fotografije. Kod kamera nižeg razreda, njime lakše kontroliraju odnos cijena/kvaliteta.

Zapisivanje na CF (CompactFlash) memorijske kartice je moguć kako pojedinačno, tako i zajedno u JPEG i RAW formatu. Opseg boja možemo postaviti u sRGB i Adobe RGB. Slici već u fazi procesiranja možemo odrediti elektronsku oštrinu, tonsku vrijednost, kontrast i zasićenje boje. Isto tako možemo postaviti mogućnost zahvata u crno-bijelom obliku s različitim efektima filtera ili tonske obrade. Za fotografa na c/b film, razumljivije rečeno, kao da bi kod fotografiranja koristili različite obojene filtere (žuti, naranđasti, crveni...) ili sliku razvijali kemikalijama koje slici dodaju određen ton (sepia...).

Mjerenje svjetlosti je omogućeno po cijeloj površini u 35 polja, po cijeloj površini s naglaskom na centralni dio i u sredini u polju od 9% slike u tražilu. Kao i kod svih EOS kamera nižeg cjenovnog razreda i EOS 350D ne omogućava spot/točkasto mjerenje svjetla. Obzirom na poznavanje Canon SLR kamera, mogao bih reći da je to njihov "inat za niži cjenovi razred". Ali se možemo i upitati koliko spot mjerenje uopće trebamo kod tih kamera, koje su iz pogleda SLR korisnika namijenjene manje zahtjevnim fotografima. Većina tehnički usmjerenih fotografa misli da ako nam tu funkciju već omogućava malo bolja kompaktna kamera, da bi i EOS 350D  mogao to imati. Sudeći po iskustvima, spot/točkasto mjerenje je rijetko kad potrebno i za hobi fotografa posve neupotrbljivo. Tko ga treba je već tako zahtjevan fotograf da će posegnuti za kamerom u višem razredu.

EOS 350D nije i neće biti namijenjana zahtjevnijim korisnicima. Zato se Canon u tom najnižem razredu uvijek odrekne nekih svojstava koja su prisutna u njihovom višem razredu. I još nešto važno. Što je niži cjenovni razred, niža je kvaliteta AF senzora i mjerenje svjetlosti. Iskusnom fotografu je sistem za mjerenje svjetlosti samo pomoć za procjenu snage svjetla. Poslije i tako sam napravi ručnu korekturu kod zahtjevnijih snimaka. Hobi fotograf i tako uglavnom sve prepušta automatici, prije svega najčešće mjerenju svjetlosti na cijeloj površini. Onaj tko nije uvjeren u ispravnost osvjetljenja, može iskoristiti "bracketing" u tri snimke s različitim osvjetljenjima.

 

EOS 350D nam ne nudi kao u EOS kamerama višeg razreda veći okretljivi gumb za pomak podešenja.

Podešenja korekture bijele boje u kameri EOS 350D su klasične, automatska, umjetno svjetlo, sunce, bljeskalica itd., te osobno podešenje koje napravimo tako da napravimo snimku i potom pritiskom na gumb kamera napravi korekturu i podešenje. EOS 350D ima još mogućnost zahvata "bracketing" tri uzastopna snimka, svakog s različuitim nivoom bijelog. Očito je lakše dodati tu "programsku" mogućnost nego "pravo" točkasto mjerenje svjetlosti.

Tražilo ima mogućnost korekture dioptrije od -3 do +1. Pogled kroz njega je čist, jer je mutno staklo fino brušeno. Iako je zbog male veličine zrcala i time manje količine svjetlosti u tražilu pogled nešto tamniji nego što smo naviknuti kod 35mm kamera. Malo tamnijem pogledu doprinosi i odabir zrcala umjesto klasične prizme. Zbog toga je ipak kamera nekoliko grama lakša. Tražilo nam pokaže 95% motiva, što znači da će nešto više od vidnog polja biti uhvaćeno na senzoru. Mutno staklo na koje se projicira slika motiva je fiksna, tako da nema mogućnost promjene. Pored klasičnih podešenja već znanih is EOS 300D, u tražilu vidimo još FE (kompenzaciju osvjetljenja s bljeskalicom) i sinkronizaciju bljeskalice kod kratkih vremena osvjeljavanja (iznad sinkronizacijskog vremena 1/200 sekunde).

Automatsko izoštravanje radi preko već dobro znanog sistema TTL-CT-SIR sistema s CMOS senzorom (ne istim za zahvat slike) i sa sedam točaka izoštravanja, koje možemo odabrati ručno ili izoštravanje prepustimo automatici. Pored jednokratnog izoštravanja (One-Shot-AF), EOS 350D nam nudi još i odabir između jednokratnog i izoštravnje sa praćanjem objekta (AI focus) i stalnim praćenjem pomičnog objekta ili pomaka kamere i različitim udaljenostima motiva (AI servo). U slabijim svjetlosnim uvijetima nam kod izoštravanja pomaže stroboskopski bljesak (4X) ugrađene bljeskalice.

ISO osjetljivost je u opsegu od 100 do 1600ISO. Zatvarač radi u području od 30 do 1/4000 sekunde, sa sinkronizacijskim vremenom od 1/200 sekunde i mogućnošću B. Brzina uzastopnog snimanja je max. 3 slike u sekundi i maksimalno 14 JPEG (5 RAW + JPEG) fotografija do popunjavanja unutarnje memorije i usporenja rada kamere.

 

Gumgi za podešenje, kojima upravljamo palcem su dobro raspoređeni.

EOS 350D nakon prvog pregleda

Kamera iznenađuje malim dimenzijama i težinom od samo 485g bez baterije. Moguće je da će većini koji su naviknuti na veće kamere EOS 350D izgledati premali. Bez obzira na veličinu, još uvijek se dobro drži u ruci, odnosno za bolji obuhvat je moguće dokupiti dodatni nastavak kojeg privijemo odozdo u kojem mogu biti dvije baterije.

Većina gumbi za podešavanje na kameri je dobro postavljena i pregledna. Na početku upoznavanja s kamerom, samo nekoliko gumbi na zadnjoj strani kamere predstavlja male poteškoće. Ali kad ih upoznamo, brzo se priviknemo. Prije svega smeta da neke gumbe samo pritisnemo i promijeni se podešenje (način okidanja), pritiskom na drugi treba okreteti kotačić (korektura, Av), ili pritisnemo jednog od pet funkcijskih gumbi koji su u krugu uđemo u izbornik i preko njega postavimo željenu vrijednost. Na kraju još treba i tipkom SET potvrditi odabir. Kako je već rečeno, brzo se privikneš na to i dobro dođe da imamo većinu gumbi za najvažnija podešenja na kameri. Odnosno, većina korisnika kamere EOS 350D će mijenjati već podešene parametre. A ako ih i bude, onda im je na prvom mjestu čim bliži put i brzina do njihovih promjena. Svi glavni podaci o načinu zahvata slike na gornjem LCD ekranu su dobro vidljivi. 

Oni, kojima će to biti prva Canon kamera, morati će se na značenje funkcijskih "ikona" tek priviknuti, da mogu ocjeniti s kakvim parametrima fotografiraju. Pomaže pri tome i gumb INFO za pregled dodatnih parametara koje postavljamo preko izbornika. Pritiskom na njega nam se na većem TFT ekranu prikažu svi važniji parametri, od datuma i sata, podešenja nivoa bijelog, podešenih korektura osvjetljenja, odabir prostora boje (sRGB, Adobe RGB), parametara elektronske korkture (oštrina, tonske vrijednosti, kontrast, zasićenje boje), do ISO vrijednosti i još slobodne količine u Mb na memorijskoj kartici.

Vratašca iz kojih se nalazi CF memorijska kartica je lijepo otvaraju. Gumb kojim vadimo karticu iz ležišta ima dvije pozicije, koljena. Za početak samo malo pritisnimo gumb i kartica je već dosta vani da ju uhvatimo prstima i izvučemo. Neke kartice ne izlaze lako iz ležišta. Tada samo još malo više pritisnemo gumb i takve kartice ćemo jednostavno izvaditi. Vratašca za bateriju otvorimo tako da noktom pomaknemo zatikač koji ih drži. Kako i kod drugih kamera ima mali prorez. Vrlo lako vam se dogodi da vam zapne nokat. Prije svega ženske s dužim noktima moraju biti pozorne kod otvaranja vratašca iza kojih je baterija NB-2LH.

Uprkos tomu da je baterija od samo 720mAh, izdržala je 1065 snimaka i još nije bila prazna. Opaža se da je batrija bila nova. Prvi puta je bila punjena nekoliko sati (neki prozvođači Li-Ion baterija preporučuju prvo punjenje od 16h) te nakon toga dva puta posve prazna i opet normalno napunjena. Nakon, možda, 50 punjenja bi izdržala manje. Ali u uputama je službeno zapisano cca 600 snimaka što potpuno zadovoljava svakom fotografu. I taj pokus izdržljivosti mi je pokazao da su u kameri EOS 350D bez obzira na veće mogućnosti, znatno smanjili potrošnju energije u odnosu na prethodnicu EOS 300D. Tome pridonosi potpuno novi CMOS senzor s 8M točaka i DiGIC II procesor. Iako je senzor kako po veličini tako i po količini točaka jednako kao u EOS 20D, u osnovici je drugačije. Očito vrlo promijenjeno obzirom na potrošnju energije te očito te promjene idu na račun kvalitete konačnog produkta, fotografije. Kamere u različitim korisničkim i cjenovnim razredima se ipak negdje moraju rezlikovati međusobno.

 

Canon i u najjeftinijem DSLR razredu još uvijek ostaje kod CF memorijskih kartica.

Odabir dodatnih podešenja koje nam kamera nudi preko izbornika je podjeljena u pet posebnih prozora. Kad nam se po pritisku gumba MENU pokažu na TFT ekranu podešenja, nisu baš najbolje vidljiva. Ne potpuno bijeli natpisi na sivoj podlozi. Kad se pak sa četverosmjernim gumbima pomičemo po podešenjima, natpisi postaju bijeli, poveća se kontrast i postaju dobro vidljivi. Većinu podešenja u prvom i drugom prozoru odabiremo i preko gumbi na kameri. Svako podešenje osobina zahtjeva potvrdu gumbom SET. Većina korisnika će se morati priviknuti na taj postupak. Nemali broj korisnika kamere je bio ljut zbog potrebe za tom potvrdom. Nakon nekoliko dana se fotograf privikne na to i bez ljutnje koristi isto.

Treći prozor nam nudi podešenje funkcija u načinu pregleda snimljenih fotografija. U odnosu na kompaktne kamere, tih podešenja je vrlo malo. Iako treba znati da fotograf koji koristi DSLR kameru, većinu fotografija prenese u računalo te ih tamo s programima za obradu dodatno obradi. Zato bi više mogućnosti bilo suvišno.

Četvrti, te peti, zadnji, prozor nam nude podešenja za kameru (uključenje, isključenje ili podešenje vremena rada kamere u neaktivnom stanju, automatsko rotiranje snimljene fotografije, svjetloću TFT ekrana, formatiranje memorijske kartice, Cf (vlastita grupa podešenja), brisanje svih funkcija i vraćanje na osnovno podešenje kamere, te "Sensor cleaning", kojom nam se otvori zatvarač na toliko vremena dok ne isprazni bateriju ili dok kameru sami ne isključimo. Tu funkciju trebamo onda kad želimo očisiti senzor od prašine. Manje iskusnima preporučam da čišćenje prepuste servisu.

Preko Cf (Custom Function) "osobnih podešenja", možemo birati između devet mogućnosti, te ih podešavamo ili isključujemo. Većinu tih dodatnih podešenja treba iskusni fotograf.

Prva mogućnost je dobro došla svima. To je mogućnost dodati novu mogućnost gumbu SET. Možemo birati između rezolucije i kompresije slike, elektronske korekture oštrine, tonskih vrijednosti, kontrasta, saturacije boja, brzim pregledom fotografija i pomakom između točaka izoštravanja. Obzirom na to da na kameri već imamo gumb za pomak između točaka izoštravanja (desno gore na zadnjem dijelu kamere) te za brzi pregled slika (drugi donji gumb kod TFT ekrana), zanimljiva su prije svega podešenja za rezoluciju i kompresiju slike, elektronska korektura oštrine, tonskih vrijednosti, kontrasta i saturacije boja. Po meni je podešenje rezolucije i kompresije najupotrebljivije.

 

Na lijevoj strani imamo iz gumenog poklopca nastavke za video izlaz, daljinski žičani okidač i USB 2.0 izlaz.

Drugo podešenje nam omogućava redukciju šuma kod većih vremena osvjetljavanja. Zanimljive su još i mogućnosti "Mirror lockup" (na pritisak na okidač se zrcalo digne, a zatvrač se digne na slijedeći pritisak na okidač), mogućnost podešenja različitog vremena kod rada bljeskalice i podešenje AF/AE zaključavanja kod različitih mogućnosti i gumbi.

Već i na podlozi tih dviju saznanja, možemo primjetiti da nam EOS 350D nudi to što je mnogima nedostajalo kod EOS 350D. Vjerujem da će većini opet nešto nedostajati. Iako se treba polako privikavati na spoznaju da nam poduzeća nude u određenim razredima upravo toliko koliko misle da fotografi trebaju i spremni su za taj razred dati toliko novaca. Više nude u višem i prije svega skupljem razredu. Posve jednostavna logika koja se zadnjih godina izgubila kod kupaca zbog brze promjene modela i prije svega izuzetnog ispitivanja.

Još jednom se treba bolje upoznati s činjenicom da je svaka kamera napravljena za svoju namjenu upotrebe i nadasve tamo ima upotrebnu vrijednost. Uz to cijena kamere je još uvijek taj krivo shvaćeni element, da od tih kamera iz najnižih razreda očekujemo previše. Sjećate li se još podnaslova iz godine 2003., četvrtog broja revije kod kamera EOS D60, EOS 10D i Nikon D100, "za one koje koji žele više i marljive profesionalce"! Danas se svaki profesionalni fotograf nasmije toj tvrdnji. 2003. godine je još bilo podosta prigovora. Zbog visoke cijene PRO DSLR kamera, naše redakcije si nisu mogle pruštiti najbolje kamere. I prosječne kamere su najednom postale odlične za profesionalne fotoreportere. U analognom vremenu kamere srednjeg razreda ne bi uzeli niti u ruke, sada su ih na sva usta hvalili.

Veljko Jukič, fotoreporter iz svijeta formule 1, je bio jedan od njih. No nije mi zamjerio, ali je s vremenom na vlastitoj koži isprobao, da se za ozbiljan rad ne može igrati s neprimjerenom opremom. O tome sam napiso dva uvjerljiva članka ( 1 2 ).

Niti danas nije drugačije. Kao što sam već zapisao, kod EOS 300D, da se ne zalitite u kupnju ako želite više, isto kao da niti ne očekujete da će EOS 350D nadomjestiti po mogućnostima i upotrebljivosti EOS 20D. Što znači, EOS 350D je odlična kamera za svakog prosječnog hobi fotografa, koji si želi DSLR kameru i zna što ona može.

  | Strana 1 | Strana 2 | Strana 3 | Strana 4 |

 Kupite Canon EOS 350d

Autor: Matjaz Intihar
Izvor: http://www.e-fotografija.com/cro/publish/index.shtml

 Komentari

  Forum | Foto Album | Lične foto galerije | Foto takmičenje na zadatu temu | PDA/PPC uređaji