Opća teorija

Odabir i kupovina aparata

Oprema i održavanje aparata

Memorijske kartice

Baterije

Osnove fotografije i specifičnosti digitalne tehnologije

Napredna fotografija

Film i scanniranje

Photoshop i digitalna obrada slike

Opća teorija

Q: Htio bih nabaviti digitalni fotoaparat. Gdje da se raspitam o tome što postoji, koliko košta i koji je bolji?

A: Postoji više kvalitetnih web stranica koje obradjuju tu problematiku. http://dpreview.com/ i http://www.steves-digicams.com/ bave se isključivo kritikama i usporednim ocjenama fotoaparata različitih klasa. Preporučujem da si pogledate te siteove.

Q: Što je to piksel?

A: Piksel je kovanica od “picture element”, element slike, odnosno nositelj informacije. U analognom, filmskom svijetu, također postoje takvi nositelji informacije, ali se tamo ne zovu pikseli, nego zrna (grain). Ta dva svijeta imaju više sličnosti nego razlika; i u jednom i u drugom, postoje ovisnosti između količine šuma (odnosno, zrnatosti filma) i osjetljivosti na svjetlost, i pravilo je da manja osjetljivost daje veću kvalitetu slike. U digitalnom svijetu se to postiže postavljanjem pojačala koje procesira signal sa senzora na manju osjetljivost, a u analognom svijetu izborom filma manje osjetljivosti i sitnije granulacije zrna.

Q: Što je to megapiksel? Koliko je megapiksela dovoljno za kvalitetnu sliku?

A: Digitalna kamera stvara sliku pomoću senzora koji sadrži matricu osjetnih elemenata. Umnožak broja elemenata po horizontali i vertikali daje rezoluciju senzora. Primjerice, senzor koji ima rezoluciju 1280x1024 piksela ima 1310720 piksela, odnosno 1.3 megapiksela (MP). Za kvalitetan otisak na foto-papiru u dimenzijama 12x9 cm, 300 DPI (točaka po inču), dovoljna je rezolucija od 1400x1100 piksela, odnosno 1.5 MP. Za kvalitetan otisak na A4 formatu u 300 DPI, potrebno je otprilike 3500x2480 piksela, odnosno 8.7 MP. To su teoretske vrijednosti koje nešto znače jedino ako dajete sliku u offset tisak. Realno, s rezolucijom 800x600 moguće je dobiti pristojan otisak na 12x9 formatu, a s 3.2 MP dobit ćete sliku izvrsne kvalitete na A4 formatu. Za prikaz na ekranu, potrebna vam je zapravo prilično mala rezolucija, tako da će 2 MP zadovoljiti za prikaz na 1600x1200 ekranskoj rezoluciji.

Q: Je li kamera bolja ako ima više megapiksela?

A: Ne nužno. Kvaliteta slike je u funkciji nekoliko čimbenika, od kojih je broj piksela zapravo pri dnu ljestvice važnosti. Daleko više znači kvaliteta optičkog sklopa, odnosno objektiva, koji stvara sliku, koju senzor samo skenira. Ako je objektiv loš, ni najbolji senzor neće dati dobru sliku. Isto tako, broj piksela je daleko manje bitan od drugih karakteristika senzora, kao što su količina šuma, preciznost definicije boja, te fizička veličina senzora. Što je senzor manji, to su manji i osjetni elementi za svaki piksel, a to znači povećani šum i slabiju kvalitetu slike. Isto tako, manji senzor ograničava mogućnost postizanja male dubinske oštrine, odnosno dubine polja (DoF) koju je moguće postići na fotografiji. To je dobro ako želite da vam na fotografiji sve bude oštro, ali ako želite da vam osoba koju slikate ispadne oštro, a sve iza i ispred nje neoštro, kako biste naglasili što slikate, to vam neće biti moguće postići s malim senzorom. Isto tako, mali senzor znači da ćete morati smanjiti osjetljivost senzora na minimum ako želite držati šum na prihvatljivim vrijednostima, što vam ograničava opcije ukoliko želite slikati bez bljeskalice u polumraku.

Q: Što znači 2x, 3x, 5x ili sličan faktor zooma? Znači li to da 3x zoom povećava predmete s faktorom 3?

A: Ne. Zoom faktor je zapravo omjer izmedju najveće i najmanje žarišne duljine objektiva. Zoom objektiv može mijenjati žarišnu duljinu u određenom rasponu. Ukoliko je minimalna žarišna duljina objektiva 35mm, a maksimalna 105, njihov omjer, dakle 105:35, je 3, pa se za takav objektiv kaže da ima 3x zoom raspon. Dakako, 100mm je jako daleko od 3x povećanja, i jedva da predstavlja ikakvo povećanje u odnosu na prirodnu veličinu. Za jako veliko povećanje, potreban vam je tele-objektiv velike žarišne duljine, a da bi vam više toga stalo u kadar, potreban vam je širokokutni objektiv što manje žarišne duljine. Poseban slučaj su makro-objektivi, koji služe za makro-fotografiju, odnosno, preciznije, fotomakrografiju, odnosno slikanje predmeta iz velike blizine tako da što više ispune kadar. Praktički svi bolji digitalni aparati imaju mogućnost makro snimanja, kao i solidan zoom raspon.

Q: Je li veći zoom raspon bolji?

A: Ovisno o tome što želite od aparata. Veliki zoom raspon znači manju oštrinu slike, manju propusnost objektiva za svjetlo, te veća geometrijska i kromatska izobličenja slike. Ipak, veliki zoom raspon znači veliku prilagodljivost, pa ćete s istim objektivom moći slikati široku grupu ljudi (na širokom kraju) i sitni detalj na udaljenoj zgradi (na tele kraju). Ukoliko vam svestranost znači više od kvalitete, dakako da ćete uzeti aparat s većim zoom rasponom. To je posebno slučaj sa srednjom klasom, u kojoj kvaliteta većini nije primarna, a svestranost puno znači, ali ipak nemojte pretjerivati. 5x zoom je dobar, 6x bi već moglo biti previše, a više od toga vam jamči velika izobličenja slike. Zbog tog kompromisa s kvalitetom, najkvalitetniji zoom objektivi u najvišoj profesionalnoj klasi imaju raspon 2x ili 3x, a teže više od prosječnog digitalca srednje ili prosumer klase.

Q: Kako radi fotoaparat?

A: Pogledajte Kako rade fotoaparati

Odabir i kupovina aparata

Q: Pogledao sam u cjenike i vidio da postoji mali milijun aparata, i da kamera sa 3.2 megapiksela ima u rasponu cijena izmedju 700kn i 3000kn. O čemu se radi, i zašto su razlike u cijeni toliko velike?

A: Fotoaparati postoje u više klasa, namijenjenih različitim vrstama korisnika s različitim potrebama, a također i u različitim kvalitetama izvedbe. Te klase su otprilike sljedeće:

NIŽA KLASA
Ovo su aparati namijenjeni povremenim korisnicima, koji žele fotografirati rođendane, izlete, kućne ljubimce i tome slično. Lagani su, mali i uglavnom razmjerno jeftini, iako postoje i šminkerski modeli kvalitetnijeg dizajna i mehaničke izvedbe, koji cijenom prelaze u srednju klasu. Budući da su namijenjeni nezahtjevnim korisnicima, nemaju puno manualnih postavki, imaju nekoliko osnovnih načina rada, i proizvode slike na razini filmskih autofokus aparata iz osamdesetih. Najčešće imaju 2 megapiksela i 3x optički zoom, i koštaju do 2000 Kn.
Tipični primjeri aparata ove klase[1] su:
Fuji FinePix A203
Minolta Dimage E223
Sony DSC P52 i P72
Nikon Coolpix 2100
Šminkerski primjerak ove klase je npr. Canon IXUSi, za one koji primjerice uvijek moraju imati najskuplji mobitel čija im boja dobro paše uz novu jaknu ili torbicu.

NIŽA SREDNJA KLASA
Aparati niže srednje klase daju kvalitetnu sliku s prosječno 3.2 MP, 3x zoom rasponom, i često imaju veći broj opcija za manualno podešavanje, što omogućuje fotografiranje u neuobičajenim uvjetima osvjetljenja, te eksperimentiranje s postavkama dubinske oštrine i tome slično. Cijena se kreće ispod 3000 Kn.
Tipični primjerci:
Minolta S414
Canon A60, A70 i A80
Nikon Coolpix 3100
Fuji FinePix S3000

VIŠA SREDNJA KLASA
Važi slično kao i za nižu srednju klasu, s tim da se broj megapiksela kreće do 5, zoom do 5-10x, kamere su kvalitetnije napravljene, manualni rad je upotrebljiviji, optika je kvalitetnija itd., a cijene se kreću oko 4000 Kn.
Tipični primjerci:
Olympus Camedia C-750
Canon PowerShot S-45 i S-50
Minolta Dimage Z1
Nikon Coolpix 4300

PROSUMER KLASA
Ovo je najviša tzv. digicam klasa, dakle najviša klasa fotoaparata koji još nisu realizirani kao SLR sa zamjenjivim objektivom. Dakle, to su najbolji aparati koje možete kupiti, a da nemaju zamjenjivi objektiv. Omogućuju puni raspon manualnog podešavanja, na poluprofesionalnoj razini, i ergonomijom imitiraju SLR aparate. Kvalitetno su izrađeni, imaju veliku rezoluciju, kvalitetnu optiku (često vrhunsku) i veliki zoom raspon. Nedostatak je često premali senzor za broj megapiksela koji proizvođači na njega pokušavaju ugurati iz propagandnih razloga, što povećava šum i kromatska izobličenja. Također, često ekstremni zoom raspon daje visoka geometrijska izobličenja. Cijene ovih aparata se kreću u rasponu od 4500 Kn pa na više.
Tipični primjerci:
Fuji S602, S7000
Sony F707, F717, F828
Nikon Coolpix 5700, 8700
Canon Pro1
Panasonic DMC-FZ10
Minolta 7HI, A1
Olympus E-10, E-20

POLUPROFESIONALNA KLASA
O aparatima iz profesionalnog raspona neću trošiti previše riječi, budući da se tu radi o opremi za koju će se zanimati ljudi koji ovakve FAQove neće čitati, nego pisati. To su aparati sa zamjenjivim objektivima, SLR (većinom) ili rangefinder (rjeđe). U nižu profesionalnu klasu spadaju:
Canon digital rebel (300d)
Nikon D70
Sigma SD10
Tu se radi u osnovi o aparatima koji imaju svojstva prikladna za većinu profesionalnih primjena, osim što su izrađeni iz slabije kvalitetnih materijala i sa smanjenim rasponom mogućnosti u odnosu na srednju profi klasu, iako koriste iste objektive kao i njihova "starija braća" iz srednje pro klase, imaju isti senzor, i dakle daju istu kvalitetu slike.

SREDNJA PROFESIONALNA KLASA Ovo su aparati koje će koristiti profesionalci i jako zahtjevni amateri. Izrađeni su od kvalitetnih materijala, imaju veliku kvalitetu i fizičke dimenzije senzora, koriste vrhunsku optiku, i općenito se tu radi o aparatima koje će i vrhunski profesionalci kupiti kao backup tijelo, ili aparat za neku specijalnu namjenu. Modeli:
Canon 10d
Olympus E-1
Nikon D100
Fuji S2 Pro
Leica Digilux II (hajde da ipak stavimo i jedan rangefinder :)

NAJVIŠA PROFESIONALNA KLASA
Canon 1Ds, 1D MkII
Nikon D1X, D2H

Q: Pogledao sam razne aparate, znam koja klasa mi odgovara, ali ne mogu se odlučiti za konkretni aparat? Koji da uzmem? Da li da čekam da izađe novi XYZ model s 100x zoomom i 500 MP?

A: Eci-peci-pec metoda između navedenih modela unutar klase ce vam uglavnom dati sasvim zadovoljavajuće rezultate. Ako znate koja vam klasa treba, opće pravilo je da će vam svaki aparat unutar klase biti dobar, budući da se razlikuju uglavnom po sitnicama i teško je naći neki koji baš jako odstupa po kvaliteti izrade ili slike. Daleko je bolje kupiti aparat, učiti se slikati, prerasti aparat i kupiti novi, bolji, nego samo gledati kataloge, sliniti i ne slikati ništa. Aparat služi za pravljenje fotki, a ne za natjecanja na temu "tko ima većega".

Q: Prosumer klasa me ne zadovoljava kvalitetom slike, a nemam novaca za pravi dSLR. Što da napravim?

A: Kupite analogno filmsko tijelo proizvođača koji radi digitalno tijelo koje želite, recimo Canon EOS, i polako kupujte objektive za to tijelo. Film je po kvaliteti još uvijek daleko iznad digitalne prosumer klase, i s pravim objektivima daje razultate usporedive s profi dSLR klasom, ali uz više gnjavaže. Ja recimo imam prosumer digitalac i klasičnu filmsku Minoltu X-300 s nekoliko kvalitetnih objektiva. Čitav Minoltin set košta kao najbezvezniji digitalac iz najniže klase, a slike koje pravi su usporedive s nižom profesionalnom dSLR klasom. Ipak, ukoliko imate malo više novaca, ima smisla kupovati objektive koji će ići i na digitalno tijelo. Općenito, rule of the thumb veli da je bolje kupiti skupi objektiv nego skupo tijelo; rezultat će biti bolji. Skupo tijelo ima smisla uzeti tek kad imate kvalitetne objektive koji idu na njega, jer je optika ta koja pravi sliku.

Q: Ukoliko kupim aparat iz više klase, hoću li dobivati bolje slike?

A: Ne nužno. Često je glavni faktor kvalitete slike taj da imate aparat sa sobom. Zbog toga će često aparat iz niže klase dati bolju sliku od aparata iz najviše klase, naprosto zato što je vjerojatnije da ćete ga imati sa sobom kad vidite nešto vrijedno slikanja. Vrhunski aparat koji nemate sa sobom zato što je prevelik i pretežak daje najgore slike: nikakve. Pogledajte primjere fotografija rađenih različitim aparatima i zaključite sami: http://www.dpreview.com/gallery/ http://www.steves-digicams.com/closeups.html Nakon određene točke, mali pomak u kvaliteti najčešće znači veliki pomak u težini opreme. Isto tako, za veliki broj tema, aparati srednje klase daju slike posve zadovoljavajuće kvalitete, koju će i stručnjaci teško razlikovati od rezultata proizvedenih daleko skupljom opremom – barem bez povećala. Isto tako, aparati najviše klase su daleko kompliciraniji za korištenje, i potrebno je veliko iskustvo s fotografijom da bi se iz njih izvukao optimum. Ukoliko stvarno ne znate što radite, kupite jeftiniji aparat, ali po mogućnosti takav koji će vam ostaviti mogućnost eksperimentiranja s manualnim opcijama.

Q:Nasao sam super jeftini digitalac s puno megapixela ali nije od "zvucnih" imena vec je Trust, Benq, etc... Zasto da dajem ogromne novce za firme s imenom kad ovi imaju jedanki broj megapixela a 3 ili 4 puta nizu cijenu?

A:Digitalce se isplati kupovati samo od firmi s slijedeceg popisa:

Nikon
Canon
Minolta
Olympus
Fuji
Pentax
Kodak
Sony
Panasonic
Sigma
Contax
Leica.

Ukoliko firma nije na tom popisu radi se o shrot webkamerici s lazno deklariranim brojem megapixela koju cete u roku od tjedan dana pozeljeti zamijeniti. Sto bi rekli Ameri "there is no such thing as free lunch". Uvijek kupujte samo digitalce gornjih firmi i necete dobiti plasticnog jeftikanera s ocajnom kvalitetom slike.

Q:Pročitao sam sve prikaze aparata koji me zanimaju po webu i ovaj faq ali i dalje se ne mogu odlučiti pa želim postaviti na grupi pitanje "koji od ova 3 ili 4 digitalca je najbolji izbor u tom i tom cjenovnom rangu?".

A:Nemojte! Sve što znamo rekli smo u ovom FAQu, sve što korisnici primijete piše po web reviewima. Jedini odgovori koje ćete eventualno dobiti su oni od potpunih početnika kojima je neki od digitalaca s tog popisa prvi i jedini koji su isprobali i kupili u životu i koji će vam ga ishvaliti na sva usta kako bi opravdali svoju investiciju.

Q: Kupio bih fotić do x000 kuna. Koji preporučujete?

A: Ne, vi biste kupili fotić do (x000 - 500) kn. Ako imate 3000kn, na fotić će vam otići 2500 a na memorijsku karticu, punjač, dva kompleta baterija i torbicu sve skupa još barem 500kn. Bez tih stvari, vaš fotić će biti više-manje beskoristan.

Q: U kojem dućanu da kupim aparat?

A: Postoji stranica http://www.nabava.net/na kojoj možete naći prilično dobar pregled ponude u dućanima koji se uglavnom bave prodajom računala. Paradoksalno, često će takvi dućani zbog većeg prometa stavljati manje marže od dućana koji su specijalizirani za foto opremu, koja slabije ide, tako da možete proći povoljnije. S druge strane, u specijaliziranim dućanima vjerojatno ćete naći daleko veći izbor aparata. Mali pregled:

Sony: Sancta Domenica
Canon, Kodak: Kodak centar
Canon: KSU
Olympus: Foto flash
Minolta: Prizma foto
Nikon: Unifot, Foto flash

Oprema i održavanje aparata

Q: Koje su najbolje memorijske kartice, baterije...

A: Ako možete birati, uzmite aparat u koji idu standardne AA baterije, i CompactFlash memorijske kartice

Memorijske kartice

Q:Koju memorijsku karticu da kupim? Original ili neko zvucno ime ili no name?

A:Originali su obicno kao i kod baterija, samo proizvodi drugih firmi s novom naljepnicom. Idite na name kartice, s noname mozete se posluziti ako cujete da nisu neke nekvalitetne.

Jedina stvar na koju bi se osvrnuo je Panorama funkcija na Olympus karticama. S karticama drugih proizvodjaca ta funkcija nece biti moguca na Olympusovim aparatima odmah iz menia (mada ju se lako moze odglumiti samo tako da zalockate fokus i ekspoziciju).

Q: Koliko velika memorijska kartica će mi biti dovoljna?

A: To ovisi o klasi aparata, njegovoj namjeni i veličini slike koju aparat pravi. Za normalne primjene, bilo bi dobro da vam na karticu može stati 120 ili vise fotografija. Za ljude koji namjeravaju samo povremeno okinuti po koju sliku, 60 je dovoljno. Za profesionalce, preporučuje se nekoliko kartica po 200+ slika, te prenosivi tvrdi disk od barem 20 GB. Što je veća kartica, trebat će vam i brži čitač, odnosno način prijenosa iz aparata. Do prosumer klase, dovoljan je USB 1.1, iznad toga se preporučuje USB 2.0 ili FireWire.

Q: Je li bolje uzeti CompactFlash karticu ili Microdrive?

A: Microdrive je bitno jeftiniji za isti kapacitet, ali nekakva logika govori da je bolje uzeti stvar koja nema pokretnih dijelova, jer će raditi pouzdanije. Također, microdrive će praktički sigurno otkazati u ekstremnim vremenskim uvjetima, a diskove općenito ne bih koristio na planinama, na manjem tlaku zraka (zračni jastuk na kojem lebdi glava u tim uvjetima ne stvara dovoljni uzgon pa može doći do grebanja glave po površini i uništenja diska), u uvjetima većih vibracija i udara, i, općenito, nijedan microdrive neće preživjeti ako vam padne s prvog kata, a većina solid state kartica hoće (ipak to nemojte isprobavati kod kuće). Hitachi je riješio neke probleme koji su postojali na IBM microdriveu (osjetljivost na mehanički pritisak kod izvlačenja, primjerice). Iscrpniji test Hitachi microdrivea or 4 GB možete naći ovdje.

Q: Koje memorijske kartice su najbrže?

A: Usporedni test memorijskih kartica možete naći ovdje.
Pritom posebnu pažnju obratite na to da deklarirane vršne vrijednosti brzine kartice postižu obično samo u raznim čitačima kartica koji se na kompjutere spajaju brzim USB 2.0 ili FireWire vezama ili u ugrađenim PCMCIA čitačima. U samom fotoaparatu u 99% slučajeva brzinu ograničava sporije procesiranje samog aparata tako da ako kupite deklarativno 2 puta bržu karticu aparat će vam na nju slike spremati možda samo 10-20% brže nego do tad. Stoga dobro odvagnite isplati li vam se dati puno veću cifru za 15tak % brži rad ili vam je možda mudrije uzeti za tu veću cijenu istu brzinu kao do sad ali veci kapacitet.

Q: Namjeravam ići na godišnji, i po svoj ću prilici popuniti memorijsku karticu. Da li da ih kupim nekoliko, ili postoji neko drugo rješenje?

A: Jedno rješenje je kupiti prenosivi tvrdi disk na baterijsko napajanje, u koji možete pretočiti sadržaj kartice. Drugo rješenje je nositi sa sobom laptop s velikim diskom, što je još bolje, budući da na laptopu možete vidjeti kako su ispale slike. Treće rješenje je jako veliki Hitachi microdrive od nekoliko GB, ali pretpostavljam da će većini to biti preskupo.

Q: Želim kupiti Sony aparat, ali me brine njihova MemoryStick tehnologija. Da li da uzmem neki drugi aparat?

A: To nije toliko veliki problem. Ukoliko vam aparat odgovara, uzmite jednu karticu dovoljne veličine, i vrlo je malo vjerojatno da će vam trebati druga, a što se tiče cijene, razlika u cijeni između raznih kartica je u usporedbi s cijenom aparata ionako zanemariva, budući da je trošak jednokratan. Bitno je da vam aparat odgovara, ostalo je sekundarno.
Ipak ima jedna stvar na koju bi bilo zgodno pripaziti. Svi poluprofesionalni i profesionalni aparati u pravilu podržavaju CompactFlash standard kartica. Stoga ako jednog dana odlučite preći na neki bolji aparat, CF kartice ćete moći i dalje koristiti. Za razliku od ostalih standarda.

Q:Koliko slika stane na tu i tu karticu?

A:I na ovo pitanje je nemoguće odgovoriti. Kartice imaju fiksni kapacitet ali veličina svake slike nije fiksna. Pogledati odgovor na pitanje "Koliko zauzima jedna slika?"

Q:Koliko zauzima jedna slika na kartici/disku?

A:Prilikom pospremanja slika na karticu fotoaparata najčešće imamo tri moguća načina pohrane:

1. nekompresirani formati (TIFF, RAW,...)
2. kompresirani formati (JPEG,....)
3. kombinacija 1 i 2 (RAW s embeded JPEGom,....)

U prvom slučaju veličina filea je konstantna i možete je naći u priručniku aparata koji koristite. U drugom slučaju veličina ovisi o tome što je na slici. Velike jednolične plohe iste boje se daju daleko bolje kompresirati nego slike s puno detalja tako da npr na c5050 slika u SHQ JPEG modu od 5mpixela moze zauzimati između 200kb i 3mb. U trećem slučaju veličina slike se vrti blizu neke vrijednosti ali varira malo ispod i iznad nje, ovisno o kompresiji JPEG dijela datoteke.

Baterije

Q: Koje punjive baterije i koji punjač da kupim?

A: Kupite NiMh punjive baterije. Odabir proizvođača nije toliko bitan (dok se držite poznatijih imena) koliko je bitan kapacitet. Nekakav nepisani standard je za sad obično Sanyo ali nećete pogriješiti niti s Duracellom i ostalim jačim proizvođačima. Za AA format baterija trenutno bi optimalan izbor bile baterije kapaciteta većeg od 2000MAh, sve manje od toga je zastarjelo. Punjač možete isto tako uzeti bilo koji a o cijeni ovisi što možete očekivati od njega. Prva podjela bi bila na pametne i glupe punjače. Pametni će znati pratiti stanje baterije kod punjenja i isključiti se kad je baterija puna. Glupi punjači obično imaju timer i isključe se nakon predefiniranog broja sati, tj bateriju će jednako dugo puniti bez obzira je li na početku bila potpuno prazna ili puna. Osim te podjele punjače možemo dijeliti i na brze i spore. AA baterije se tako mogu puniti između 1 sat s najbržim punjačima i 15 i više sati s najsporijima. Što punjač brže puni to se može očekivati kraći vijek baterije. Recimo da je nekakvih 3-5 sati donja granica ispod koje će vam baterije već početi kraće trajati pa bi pametni punjači s oko 4-5 sati punjenja bili nekakav optimum između performansi i pažnje prema baterijama.

Q:Trebam li koristiti originalne baterije proizvođača aparata i/ili proizvođača punjača?

A:Definitivno ne. Kupite one koje vam pašu po cijeni i mogućnostima. Uostalom "originalne baterije" su obično samo baterije drugih proizvođača s izmjenjenom naljepnicom. Npr Olympusove Camedia NiMH baterije su zapravo Sanyovi članci. Što se tiče custom baterija (nestandardni formati, obično LiIon baterije) kod njih ste osuđeni na originalnog proizvođača i najpametnije je držati se toga i ne eksperimentirati s jeftinim polu-no-name kopijama.

Q: Trebam li koristiti originalni trafo za napajanje kamere?

A: Da. Za razliku od punjača, ovdje vam ne bi bilo previše pametno improvizirati, budući da biste mogli ostati bez aparata.

Q:Koliko slika mogu napraviti s tim i tim baterijama?

A:Izmedju nijedne i par tisuća. Digitalci ne troše baterije samo na okidanje već i na LCD ekran, bljeskalicu, servo zooma, fokusiranje, etc etc. Stoga sve ovisi kako koristite aparat i nikakvih pravila nema. Također, aparat troši baterije i kad samo stoji na polici; prosječno, za tjedan dana će vam isprazniti baterije čak i ako uopće ne slikate.

Osnove fotografije i specifičnosti digitalne tehnologije

Q: Želim slikati prizore iz prirode, recimo cvijeće, pejzaže i slično. Kakav aparat da uzmem? Nemam novaca za nešto iznimno skupo.

A: Za takvu namjenu treba vam aparat koji ima kvalitetnu optiku, četiri megapiksela ili više, dobro izveden makro mod i, važnije od svega, dobro poznavanje tehnike fotografiranja. Slikanje prirode je zahtjevnije od slikanja društva na rođendanu. Za različite potrebe, predlažem da si pročitate članke koji se nalaze ovdje. Nažalost, većina članaka nije pisana za korisnike digitalne opreme, ali postoji samo nekoliko osnovnih razlika koje treba imati na umu. Prvo, digitalni aparati uglavnom imaju mali senzor, što znači veliku dubinsku oštrinu. Isto tako, digitalni aparati najčešće imaju zoom objektiv koji ne propušta svjetlo u nekoj većoj mjeri, što pak znači blendu od najviše 2.8, što pak opet znači veliku dubinsku oštrinu. Jedini pravi način za dobivanje smanjene dubinske oštrine s digitalcem ne-profi klase je snimanje iz jako velike blizine sa posve otvorenom blendom, dakle najčešće 2.8, i to u makro modu. Odmaknete li se od objekta u prvom planu više od dvadesetak centimetara, nećete moći izgubiti pozadinu. Isto tako, potreba za velikim otvorom blende vam ograničava opcije u slučaju jakog svjetla, pa će vam po svoj prilici trebati nekoliko toniranih filtera za prigušivanje svjetla. Sa svjetlije strane, imat ćete odlične uvjete dubinske oštrine kad slikate makro, što zna biti problem s filmom. Dakle, treba znati što će vam kako ispasti s aparatom koji odaberete, i onda prilagoditi izbor onoga što ćete fotografirati na taj način da iskoristite prednosti i izbjegnete mane svojeg aparata. Isto tako, tko je rekao da morate imati samo jedan aparat? Često ćete jeftinije proći ako, za dvije jako različite potrebe, kupite dva aparata, koji bi vas mogli doći daleko jeftinije nego jedan iz jako visoke klase. Primjerice, ako aparat koristite uglavnom za turističko fotografiranje, ali povremeno želite snimiti nešto u vrhunskoj kvaliteti, najbolje će biti da uzmete digitalac niže ili srednje klase za turističko slikanje, i kvalitetni analogni SLR aparat s vrhunskim objektivom, za iznimne slučajeve kad vam treba kvaliteta. Potpuno manualni analogni aparati sa ugradjenim svjetlomjerom (Minolta, Canon, Nikon, Olympus...) mogu se naći, što novi, što rabljeni, za nevjerojatno male novce, budući da svi žele digitalnu automatiku. Ipak, ti manualni analogni aparati često imaju objektive koji su jednako dobri ili bolji od najboljeg što postoji u digitalnom svijetu, a za cijenu koja će vam se učiniti smiješnom nakon gledanja cijena digitalaca. Razmislite o tome.

Q:Da li je bolji film ili digitalni?

A:Kratak odgovor: za vas, digitalni. Dugi odgovor: digitalni aparat vam daje veću mogućnost eksperimentiranja, odnosno, pogreške vas ništa ne koštaju, možete ih baciti a da ih nitko ne vidi, na licu mjesta možete ustanoviti što se nesmije, a što daje dobre rezultate. Digitalac je za početnika idealno nastavno pomagalo.

Q:Da li je bolje koristiti ručne ili automatske postavke?

A:Automatske, čim pitate. Oni kojima trebaju ručne ne postavljaju to pitanje. Aparat će na automatskim postavkama u većini situacija dati dobre rezultate, tako da je preporuka koristiti ful automatske postavke sve dok ne pročitate neku dobru knjigu o fotografiji i ne naučite što se kako radi. Tek tada ima smisla eksperimentirati s postavkama, a tek nakon nekog vremena provedenog u uigravanju možete očekivati da ćete nešto procijeniti bolje od elektronike. I stručnjaci će za većinu stvari radije koristiti automatiku, jer se inače vrlo skupi autofokus SLR aparati ne bi toliko dobro prodavali. Ipak, automatikom je neke stvari nemoguće dobro snimiti, recimo makro.

Q:Kada se koristi P mod, kada A, kada S a kada M?

A:Uvijek P, čim pitate. A je mod koji će koristiti ljudi koji su navikli na manualni SLR sa svjetlomjerom.

Q:Slike su mi mutne, pogotovo navečer ili pri slabijem svjetlu?

A:Pročitajte neki tutor o osnovama fotografije. Ako vam se ne da, samo uključite blic i/ili povećajte ISO vrijednost. Ako ni to ne funkcionira, stavite aparat na stativ. Općenito, pri slabijem svjetlu ćete dobiti bolje slike ako gledate kroz tražilo a ne na LCD (aparat naslonjen na lice manje se trese, a manje pomaka znači oštriju sliku), i ukoliko se na nešto naslonite. Za fotografiranje važe ista pravila kao i za streljaštvo – mirna ruka i lagano stiskanje okidača, nikad naglo i uz trzaj. Prst mora prignječiti okidač tako da ne dođe ni do najmanjeg trzaja. Kad slikate, brojite u sebi do pet, a tek onda okinite. Toliko je vremena potrebno da vam se ruke smire.

Q:Mogu li svoj digitalac koristiti kao webcam?

A:Ukoliko to omogućuje softwer koji ste dobili s njim možete ali to je iznimno glup način upotrebe tog uređaja. Pogledajmo razloge za i protiv takvog načina korištenja:

Za:
-Uštedjet ćete 100-150kn koliko košta webkamerica

Protiv:
-U većini programa vam stvar neće raditi
-Aparat će se pregrijavati jer obično nisu dizajnirani za takav dugotrajni rad
-Prijeti vam opasnost da će vam aparat pasti s monitora ili da ćete ga povući za kabel ili tako nešto
-Svaki aparat ima određeni životni vijek. Želite li ga ispucati na korištenje kao webkamericu?

Ukoliko razmislite, ne isplati se riskirati s skupom igračkom od par tisuća kuna kad možete dobiti webkamericu namijenjenu točno toj svrsi za ispod 200kn.

Napredna fotografija

Q: Kako radi CCD senzor?

A: Pogledajte članak na http://www.photozone.de/7Digital/digital_3.htm
Tamo su objašnjeni principi rada običnih senzora s Bayer interpolacijom, Fuji saćastih senzora i Foveon senzora s tri osjetna elementa po pikselu.

Q: Koja je razlika između CMOS i CCD senzora?

A: Razlika je u tehnologiji proizvodnje čipa. CMOS je s jedne strane na lošem glasu zbog najjeftinije klase senzora koji se ugrađuju u smeće od kamera, a s druge strane je na dobrom glasu zbog Canonove serije CMOS senzora koji su na glasu kao najkvalitetniji na svijetu. Pročitajte ovaj članak.

Q: Koliki je dinamički opseg digitalnih aparata? Kako ga proširiti?

A: Pogledajte http://www.creativepro.com/story/feature/19197.html

Q: Koja je prednost RAW formata nad TIFFom?

A: RAW format ostavlja veće mogućnosti intervencije nad snimljenim fajlom, a fajl je manji nego TIFF. Pročitajte ovaj tekst koji uspoređuje razne formate zapisa.

Q: Čime spasiti podatke s oštećene/obrisane kartice?

A: Ponekad to nije moguće, a ponekad je moguće pomoću specijaliziranog softvera.

FAQ sastavili: Danijel Turina, Marko D.

________

[1]: Od navedenih primjeraka unutar klase, bit će vam manje-više svejedno koji uzmete, tako da je to stvar ukusa, ali pod svaku cijenu izbjegavajte "jako povoljne" ponude proizvođača koji nemaju iskustvo s proizvodnjom filmskih fotoaparata ili kamkordera. U tu skupinu spadaju Trust i slicne plastične gluposti za 700 Kn koje prave proizvođači mrežnih hubova, web kamera za pedeset kuna, matičnih ploča i CD-ROMova. Takve stvari izbjegavajte kao kugu, samo ćete popušiti novce.

 Komentari

  Forum | Foto Album | Lične foto galerije | Foto takmičenje na zadatu temu | PDA/PPC uređaji