Fotografiranje pokretnih objekata

Fotografiranje objekata u pokretu

Zanimljiva tema fotografije je snimanje objekata u pokretu. Ono što većina fotoamatera ne zna, da je kretnju moguće snimiti tako da ga na slici i vidimo. Ovdje pripada sportska fotografija, snimanje prometa te isto tako snimanje slapova, rijeka i potoka.

Za takvo snimanje nisu potrebne kamere s posebnim priborom, već samo malo bolje kompaktne kamere s mogućnošću podešenja vremena osvjetljenja. Kako obično snimamo s duljim vremenima je vrlo važno da na kameri možemo podesiti nižu ISO vrijednost - 50 ili 100, što na žalost neke digitalne kamere ne omogućavaju. U tom slučaju si možemo pomoći s neutralno sivim filterima, kojima smanjimo dotok svjetlosti na senzor. Kod te vrste fotografije oblikovanje slike se izvodi vremenom osvjetljenja.

Ako se hoćemo još više posvetiti području sportske fotografije, moramo si osigurati dovoljno vježbe i prakse. I upravo o tome se radi. Moramo spoznati različite sportove i načine gibanja u tim sportovima. To najlakše dosegnemo na stadionima za vrijeme treninga kada ne ometamo sportaše ili na drugim sportskim terenima, kao što su skijališta, bazeni, trim staze, auto-moto trkališta itd.

Što moramo znati prije samog snimanja? Motiv odaberemo unaprijed. Isto tako kakvo će biti kretanje, u kojem smjeru, kako će se događaj razvijati… Ne smijemo zaboraviti staro pravilo: "Što vidimo, ne možemo više fotografirati jer brzina reakcije u trenutku kada vidimo događaj već pre spora". Od pritiska na okidač do otvaranja zatvarača protekne određeno vrijeme i događaj je već minuo. Tu ne smijemo zaboraviti na vremensko kašnjenje kod jeftinijih i starijih tipova digitalnih prije svega kompaktnih kamera. Sport je u osnovi stalno gibanje i zato se u kratkom vremenu već nešto pomakne. Ako uzmemo na primjer trkači automobil, on se u jednoj petstotinki sekunde pomakne za 15cm, a u jednoj polovici čak 75cm. Zato i zbog još mnogih drugih uzroka, moramo gibanje predvidjeti (iz sličnih primjera) te pritisnuti na okidač pred sam događaj. Za to pak treba imati podosta prakse.

Današnje suvremene kamere nam omogućavaju serijsko snimanje i to s automatskim fokusiranjem jer većina ima ugrađen motor. Tu mogućnost snimanja imaju i malo bolje kompaktne kamere. Takovom kamerom slijedimo sportaša ili kakav drugi objekt u gibanju (npr. životinju, biciklista, auto), snimimo seriju snimaka i potom odaberemo najbolji.

Više uzastopnih snimaka u seriji od 8.5 snimaka u sekundi. EOS 1D MkII N, EF 100-400mm IS L, 1/1600sek, f/5,6, ISO500. Foto: Žiga Intihar

Od više uzastopnih fotografija možemo odabrati najuspješniju. Možemo ju još dodatno popraviti (izrez, tonska korektura, oštrina, kontrast...) u programu za obradu fotografija. EOS 1D MkII N, 400mm, 1/1600 sek. Foto: Žiga Intihar

Razlučimo dvije vrste sportskih snimaka ili snimaka gibanja općenito:

1. Snimke koje zaustave gibanje u nekoj točci ili trenutku, tada prikazuju trenutak događanja. Kažemo da takve snimke ili motive "zamrznemo". Takav je na primjer snimak konja kod preskakanja prepreka, start atletičara ili ptice u zraku.

2. Snimke koje prikazuju gibanje:

- snimanje s dugim vremenom osvjetljavanja, koje pokazuje pomak objekta u odnosu na mirnu pozadinu;

- snimanje s pomakom; objekt ostaje oštar, pozadina je razmazana; zoomiranje, promjena žarišne duljine za vrijeme same ekspozcije.

Kod prve vrste snimaka želimo uhvatiti izraz sportaša ili određeni pokret, zato upotrebljavamo vremena koja zaustavljaju gibanje. Kod određenih sportova možemo upotrebiti i bljeskalicu iako je to rijetko kada dozvoljeno. Sportaše možemo slikati u trenutku mirovanja, koncentracije. Da bi mogli neko gibanje zaustaviti moramo znati koje najdilje vrijeme nam određeno gibanje zaustavi. To možemo vidjeti na tabeli vremena:

Tabela vremena.

Vidimo, da ta vremena uvjetuju udaljenost od objekta, smjer gibanja, brzina gibanja i žarišna duljina objektiva. U različitim svjetlosnim uvijetima ne smijemo zaboraviti na pravilno postavljenu ISO vrijednost.

I kod takvog snimanja neka pozadina ne ometa glavni događaj. Zato upotrebljavamo ako je moguće objektive s većim žarišnim duljinama, kod zoom objektiva telepozicijsku postavku koji s manjom dubinskom oštrinom naglasi sportaša. Teleobjektiv nam sportaša i približi jer najćešće ne možemo skroz do njega.

U drugom slučaju pak želimo naglasiti gibanje. To najljepše pokažemo sa snimanjem u pomaku ili zoomiranjem. I kod odabira tehnike je presudan motiv. Određena gibanja ljepše prikažemo s tehnikom duljih vremena od onih u tabeli gdje gibanje zaustavimo. Još moramo paziti da će objekt, a to je sportaš, plesač itd., na slici još prepoznatljiv. Poznati slovenski fotograf Tone Stojko je osamdesetih godina prošlog stoljeća napravio odličnu kolekciju studije plesa s dugim vremenima osvjetljavanja.

Teleobjektiv i kratko vrijeme - "zamrznuti" snimak, oštar glavni akter, pozadina dovoljno vidljiva da vidimo mjesto događaja, zrcalni teleobjektiv 500mm.

Kod snimanja s pomakom pratimo sportaša ili objekt kroz tražilo kamere, te se prividno krećemo istom brzinom kao i on. U stvarnosti se samo okrećemo na mjestu. Objekt počinjemo pratiti već prije točke gdje namjeravamo napraviti snimku. Tako usklađujemo brzine te kada je objekt nasuprot nama, pritisnemo okidač. Objekt ostane oštar, a pozadina se zbog pomaka kamere razmaže i tako dobijemo utisak brzine. I ovdje je potrebno mnogo vježbe, a kada tehniku savladamo možemo utisak brzine još povećati tako da dopustimo lagano bježanje objekta sa slike. Tako se zadnji dio objekta, na primjer motorista, još dodatno potegne i razmaže. Kod toga moramo upotrebljavati duža vremena osvjetljavanja. Za to se obično pobrine automatika ako stavimo na funkciju Tv ili S, ovisno o tipu kamere. Što znači odabir vremena osvjetljavanja, a blenda se tomu prilagodi. Dubinska oštrina tu nije tako važna jer je težište slike na gibanju. Važna je također i veličina objekta. Zbog veličine kao i veće brzine, auto fotografiramo iz veće udaljenosti, nego biciklistu. Tu tehniku upotrebljavamo za fotografiranje gibanja uz nas ili dijagonalno na nas.

Tetrijeb uhvaćen u skoku u zrak kada izaziva protivnika. EOS 10D, 4/300 + 1,4 TC, blenda 5,6 , 1/750 sek, ISO 400.

Za snimanje gibanja okomito ili dijagonalno na nas, poznajemo još jednu tehniku, a to je zoomiranje. Za tu vrstu snimanja, na žalost, trebamo jednoobručni zoom objektiv. Njime u toku ekspozicije linearno mijenjamo žarišnu udaljenost. To možemo napraviti iz ruke ili još bolje sa stativa. Tu upotrebljavamo relativno duga vremena osvjetljavanja, čak i cijelu sekundu. I opet je potrebna vježba, vježba i još jednom vježba! Malo je snimaka koji nam stvarno uspiju. Kako to kod digitalne tehnike nije problem, ne smijemo štedjeti slike. Tada kod kuće u miru maknemo loše i ostavimo samo stvarno dobre.

Znam da će većina progovoriti da za takve efekte postoje već posebni filteri ili posebni programi kojima dobijemo utisak brzine. Vjerujte mi, nije potpuno isto. U prirodi - na terenu je prisutna još i prisna atmosfera, koja daje pravi utisak događaja, a da o samoj svjetlosti i ne govorimo. I na kraju, ali ne i namjanje važno, s raznim vremenima osvjetljavanja također dobijemo različite efekte i vrlo zanimljive kreacije.

Toliko o sportu. Ovom prilikom si pogledajmo još snimanje tekućih voda. Fotoamateri po navici divlje brzake i slapove snimaju s kratkim vrmenima osvjetljavanja, ili jednostavno stave na automatiku ili P program. Tako vodu zamrznu. Najljepše snimke napravimo sa stativom i dugim vremenima osvjetljavanja. Tekuće vode je bolje snimati kod slabije svjetlosti i ne na jakom suncu. Kod jakog sunca nam brzo ponestane dugih vremena, ako hoćemo imati pravilno osvjetljenje. I blende nam brzo nestane. Zato koristimo niske vrijednosti ISO i ako je potrebno neutralne sive filtere čak i kad slikamo po oblačnom vremenu. Slapovi su najčešće u tamnim kotlinama i zato duže vrijeme od 1/15 ne bi smjelo biti problematično. Tu koristimo automatiku zatvarača, vrijeme odaberemo mi. Kod raznih osobnih podešenja, kada dobijemo iskustva, vrlo je upotrebljivo ručno podešavanje M.

Na pojedinim donjim fotografijama možemo vidjeti manje ili više uspjele snimke u tim tehnikama.

Dugo vrijeme osvjetljavanja pokazuje plesne pokrete.

I ovdje s dugim vremenom prikažemo gibanje, dok je takmičar još uvijek prepoznatljiv. EOS 1D MkII, 2,8/ 28-70 mm, blenda 20, 1/13 sek, ISO 160. Foto: Primož Jerončič

Jer se okreće oko stupića, kajakaš je skoro oštar, a dugo vrijeme daje osjećaj gibanja vode. Ista oprema, blenda 32, 1/8 sek , ISO 100. Foto: Primož Jerončič

Snimanje s pomakom, skijaš je oštar, pozadina u pomaku. Ista kamera, objektiv 2,8/70-200mm, blenda 16, 1/25 sek, ISO 160. Foto: Primož Jerončič

Kako je brzina skijanja velika, bilo je potrebno kraće vrijeme osvjetljavanja; 1/100 sek, blenda 14, ISO 160, snimanje s pomakom. Foto: Primož Jerončič

Tu vidimo cijeli događaj: brzinu, poskakivanje po terenu i oštrog vozača. Objektiv 4/17-40 mm, 1/25 sek, blenda 4, ISO 100, pomak. Foto: Primož Jerončič