Općenito


           Uloga fotoaparata u fotografiji je da u najmanjoj mogućoj mjeri smeta fotografu dok slika. Početnici obično smatraju da je za kreativnost u fotografiji potrebno imati fotoaparat koji ima "manualne funkcije" i da kreativnost nastaje kao posljedica eksperimentiranja s različitim postavkama aparata. To je razlog zašto takvi praktički nikad ne snime fotografiju koja ima sadržaj i dubinu. Naime, poanta fotografije je u interakciji fotografa s onim što želi snimiti. Fotoaparat je tu sredstvo koje bilježi fotografovo viđenje, njegovo duhovno stanje, njegova promišljanja. Zbog toga će fotografija biti promašena ako su svi tehnički elementi na njoj savršeno posloženi, ali nema poruke, nema pozadine i nema autora. Fotografija treba pokazivati ono što je iza kamere, a ne ispred nje. Ona treba biti prozor u glavu fotografa. Tamo bi se trebala nalaziti kreativnost, ideja, emocije, duh, vizija. Bez toga, najbolje što se možete nadati da ćete snimiti bit će dobro realizirani primjerak kiča, estetski dopadljiv ali bez dubljeg smisla.
Bez obzira na tu temeljnu činjenicu o sporednoj ulozi fotoaparata u fotografiji, ostaje činjenica da, ako nešto želite raditi, radite to kako spada, ili nemojte uopće. Ako imalo cijenite ono što slikate, nemojte štedjeti na opremi i to snimati aparatom koji neće biti u stanju kvalitetno odraditi posao. Ne treba vam fotoaparat koji će vas razočarati kad napravite slike, i uvijek vas frustrirati u pokušaju da nešto postignete. Treba vam aparat koji će biti produžetak vaše volje i namjere, koji će vas oduševiti kvalitetom izlaznog rezultata, kad vidite da ste postigli točno ono što ste htjeli, a koji puta i nadišli. U svim uputama podrazumijevat ću da ste nabavili fotoaparat minimalno prosumer klase, ili SLR - filmski ili digitalni, svejedno je. Ali, sa slabijim aparatom nećete biti u stanju ostvariti gomilu stvari o kojima ću pričati, i takav alat naprosto nije prikladan za čovjeka koji osjeća poštovanje prema onome što snima. Čovjek može slušati klasičnu glazbu na audio sustavu od plastike, ali to nije to. Ako osjeća poštovanje prema glazbi, uložit će novac u kvalitetan audio sustav, i slušati tu glazbu na način koji ona zaslužuje. Nemojte mi sad pričati o tome da je to skupo. Ako vam je bitno, potrudit ćete se i zaradit ćete novac. Novac je samo drugo ime za trud i poštovanje. Ako u svoju foto opremu uložite trud i poštovanje, ne samo u vidu novca, nego i u vidu pažnje uložene u detalje, u sistematičan i precizan pristup onome što radite, ukoliko perfekcionistički pokušate dobiti najviše što se može, to će se odraziti na vašim fotografijama. Nemojte, dakle, ni fotografiji ni bilo čemu drugom pristupati traljavo, površno i preko volje - na svijetu takvih stvari ima previše, a nedostaje ljudi koji rade marljivo, pažljivo i s poštovanjem.

Upute koje ću ovdje dati ne odnose se na ljude kojima fotoaparat služi jedino dokumentiranju. Njihovi zahtjevi bit će daleko manji, od fotografija će očekivati manje, i bit će zadovoljni ako fotografija razgovjetno prikazuje ono što su željeli dokumentirati. Ako, dakle, snimate obiteljske događaje, recimo svoje dijete ili kućnog ljubimca, zašto biste se zadovoljili pukom dokumentacijom, standardnim snapshotima s frontalnim flashom, s dosadnom, statičnom kompozicijom, lošim svjetlom i bijednim bojama. Ako vam ono što slikate puno znači, zašto se ne biste potrudili to snimiti na najbolji mogući način, tehnički kvalitetno, hvatajući upravo pravi, čarobni trenutak koji za vječnost smrzava pokret, emociju, pogled, koji će uvući gledatelja u taj trenutak i prenijeti njemu, a ne samo vama, sjećanje i doživljaj tog trenutka? Čak i prosječan snapshot može imati emotivnu vrijednost, može vas podsjećati na neki trenutak koji vam puno znači. Na žalost, rijetko će takva fotografija, ako nije kvalitetno tehnički odrađena, takav utjecaj imati i na druge. Dakako da ni najbolja neće na sve - većina ljudi nije u stanju percipirati ništa iznad puke estetike i kompozicije, troše kič svih vrsta, i sve dok je slika šarena i dinamična, privlačit će njihovu pažnju i interes, ali ono što zahtijeva bilo kakvo promišljanje i empatiju, to će opažati rijetki. Ovo je trenutak u kojem morate odlučiti kakvu vrstu fotografije želite snimati - kič koji će se zaustaviti na pukoj dopadljivosti, dokumentaciju bez estetike, ili nešto više.


Fotografija kao medij
 
Fotografija je pokušaj predstavljanja dinamičnog trodimenzionalnog prostora, viđenog kroz objektiv, statičnom ortogonalnom projekcijom na fotografski medij - film ili digitalni senzor. Zbog ograničenja tog postupka, dakle gubitka treće dimenzije i pokreta, postoji mnoštvo stvari koje trebate imati na umu. Kao prvo, vaš um trodimenzionalni prostor u pokretu doživljava drugačije nego statičnu sliku. Tamo gdje će vaš um uživo naprosto apstrahirati neke elemente scene, fotografski medij će ih nemilosrdno zabilježiti. Ono što vi uživo nećete primjećivati, npr. kaotičnu pozadinu, predmete koji smetaju, loše svjetlo, oštre sjene, sve to će fotografski medij zabilježiti, i ukoliko o takvim stvarima ne vodite računa, rezultirajuća fotografija će biti neuredna, kaotična, sadržavat će suvišne elemente, i neće prenositi ono što ste vi vidjeli i poželjeli zabilježiti.

Kad gledate scenu, dakle, morate razmišljati o tome kako će ona izgledati na papiru, a ne o tome kako ona izgleda vama, u tom trenutku. Vi gledate svog klinca kako se igra, ali fotoaparat vidi i radijator u pozadini, krpe na stolu, blještavo svjetlo koje dolazi kroz prozor, i slične stvari. Da biste stavili naglasak na ono što vi vidite, morate izučiti fotografski zanat, naučiti kako film vidi scenu, i prevesti svoje viđenje u njegovo viđenje, na takav način da i medij na koji bilježite provede proces apstrakcije suvišnog kakav prirodno provodi vaš um promatrajući scenu. Ako želite pažnju skrenuti na ono što ste promatrali u prirodi, morate naučiti jako puno stvari o tome kako vi zapravo gledate, i o tome kako se na statičnom dvodimenzionalnom mediju može upravljati pažnjom gledatelja na način da on reproducira iste mentalne radnje kakve obavlja um promatrača same scene. Dakako, moguće je i varati, i "slikati" kompozicijskim sredstvima stvari koje promatrač stvarne scene neće primjetiti na takav način, ali ponekad morate "varati" na takav način, budući da je fotografija iznimno ograničen medij, koji ne može bilježiti pokret, toplinu/hladnoću, mirise, te mnoštvo suptilnih stvari koje promatrač sinestetski integrira u svoj cjeloviti doživljaj scene. Kad ste tako oštro omeđeni karakteristikom medija, morate malo varati, i slikati scenu na drugačiji način, vizualno drugačiji, ali takav da prenese onaj isti cjeloviti dojam koji je scena ostavila na vas. To je teško i prava je umjetnost, ali za tu umjetnost nužan je preduvjet vladanje fotografskom tehnikom, kompozicijom i svjetlom.


Izolacija
 
Jedan od najbitnijih aspekata upravljanja pažnjom pomoću kompozicijskih sredstava jest izolacija objekta. Pod tim se misli vizualno razdvajanje bitnog od nebitnog, te primarnog od sekundarnog. Jedan od najefektnijih načina izoliranja objekta je plitka dubinska oštrina. Tom tehnikom, sužavate područje oštrine na takav način da ono obuhvati samo ono bitno, dok sve nebitno apstrahira.

Drugi način izolacije je pojednostavljenje scene. To se postiže tako što ćete objekt fotografirati pred jednoličnom pozadinom, koja na sebe ne privlači pažnju čak i ako je oštra. Vještim upravljanjem kompozicijom moguće je posložiti scenu na takav način, da ništa suvišno ne odvraća pažnju, sve igra svoju ulogu u kompoziciji, i estetski je dopadljivo.

 

Dakako, to je rijetko kad moguće savršeno izvesti, tako da je izolacija dubinskom oštrinom u većini slučajeva pravo rješenje. Ako u gomili ljudi želite izolirati jednu osobu, idealan način je dubinska oštrina. Drugi takav način je boja. Ukoliko u kasnijoj obradi uklonite boju sa svega, osim s objekta interesa, čak i u uvjetima kaotične kompozicije dobit ćete savršenu izolaciju.

Također, izolaciju je moguće postići svjetlom, koje selektivno obasjava ono što želite. To je oblik fotografije koji najviše ovisi o svjetlu i trenutku, i rezultati su često jedinstveni i neponovljivi.

 

Dinamika

Budući da je fotografija statičan medij, koji nije u stanju bilježiti pokret, morate se koristiti optičkim i psihološkim trikovima. Ukoliko želite dočarati kretanje, morate objektu ostaviti "zraka", prostora u smjeru u kojem se kreće, ili iz kojeg dolazi.

Ako se osoba koju snimate kreće s lijeva nadesno, komponirajte sliku tako da se osoba nađe na lijevoj strani kadra, i da kadar dočarava kretanje, recimo laganim zamućenjem udova u pokretu (to ćete postići malo duljom ekspozicijom), ili praćenjem pogleda te osobe koji je usmjeren na desnu stranu. Kompozicijski, subjekt radnje mora biti izdvojen na jednu stranu, a objekt, prisutan ili zamišljen, mora imati svoj prostor na drugoj strani. Ukoliko slikate pticu u letu, efektnije je ukoliko joj ostavite mjesta na fotografiji, kako bi um promatrača mogao dočarati kretanje. Ukoliko snimate čovjeka koji trči s jedne strane na drugu, centralna kompozicija, koja tog čovjeka prikazuje na sredini fotografije, bit će često neuravnotežena.

Ukoliko, pak, želite dočarati mir i sklad, centralna kompozicija može biti savršeno sredstvo. Fotografi početnici često pročitaju kako je centralna kompozicija dosadna i statična, a trećinska kompozicija zlatnog reza dinamična i živa. Zbog toga većinu stvari slikaju trećinski, čak i kad je to samoj sceni i kadru primjereno kao žabi sedlo. Centralna kompozicija jedna je od najefektnijih fotografskih tehnika. Na žalost, toliko je često koriste neznalice i početnici za snimanje loših fotografija, da je zbog toga došla na neopravdano loš glas. U kombinaciji sa selektivnom dubinskom oštrinom, centralna kompozicija je u stanju proizvesti jedinstveni dojam dinamike po z-osi, dajući objektu prividnu treću dimenziju kretanja, prema fotografu.

Zbog svega toga, trebate naučiti komponirati scenu kao takvu, gledati što je za nju primjereno, a ne samo reproducirati stvari koje ste pročitali u nekakvom udžbeniku fotografije. Reproduciranjem takvih stvari svest ćete se na razinu bezumne papige koja komponira slike bez razumijevanja smisla koji leži iza određene kompozicijske tehnike. Ako razumijete te principe, neke ćete fotografije komponirati ovako, neke onako, a sve će izgledati dobro na svoj način. Neki oblici kompozicije toliko su složeni, da na jednoj fotografiji možete primjetiti kretanje po sve tri osi, i to ne-linearno, nego ono koje prati krivulju.

Nije realno očekivati da će takva kompozicijska sredstva početnik koristiti, ili čak prepoznati, ali iskusan fotograf, koji je naučio dovoljno o pravilima da ih može modificirati i kršiti kako poželi, može tim sredstvima ostvariti iznimne rezultate.


Prostor
 
Početnici u pravilu smatraju da je fotografija dobra ako se s nje odreže sav "suvišan" prazan prostor oko objekta. To je zapravo najbolji način da od finog motiva napravite konfekcijski drek od fotografije. Da, ponekad je korisno na ekstremni način odrezati sve osim samog fokusa pažnje, ali često je potrebno ostaviti "zraka" oko onoga što slikate. Približiti se, da, ali ne toliko da od drveća ne vidite šumu. Ponekad se fantastičan portret neke osobe može ostvariti tako što ćete je snimiti iz daljine, kako sama sjedi na klupi, ili stoji i promatra. Praznina je moćno kompozicijsko sredstvo.

 

Ako snimate cvijeće, prije ili kasnije ćete doći na groznu zamisao da nabavite jedan od onih snažnih makro objektiva, koji su u stanju izvući svaku dlačicu na nekom kukcu, i svaki prašnik na cvijetu. Uglavnom ćete tako napraviti bezveznu fotografiju, dok biste s druge strane s bitno manjim povećanjem snimili cjelinu objekta, a ne tek mali detalj posve izvađen iz konteksta. Dođite blizu, ali ostavite zraka.


Svjetlo

U fotografiji, svjetlo je većina svega. Igre svjetla, njegov kut, spektar, ponašanje, sve to može fotografiju oživjeti ili ubiti. Pod lošim svjetlom je užasno teško dobiti lijepu fotografiju, ali iskusan fotograf će znati čak i loše, kontrastno svjetlo iskoristiti na efektan način i njime ocrtati poantu.

Ono što je za jednu vrstu fotografije savršeno svjetlo, za drugu vrstu je katastrofalno. Sve ovisi o onome što pokušavate dobiti. Ključ uspjeha je u razumijevanju principa. Po oblačnom, sivom vremenu teško ćete dobiti živopisne boje pejsaža. Ali, oblačno vrijeme znači difuzno svjetlo bez oštrih sjena. Takve je svjetlosne uvjete moguće iskoristiti jednako kao i najbolju studijsku rasvjetu, ako želite izvući tonalitet i detalje iz nečega što bi jarko, kontrastno svjetlo zatuklo u crnu majku zemlju. Isto tako, mrak i jednolično svjetlo mogu biti idealno mjesto za isticanje jednog malenog svijetlog i šarenog detalja.

Ono što je loše za pejsaže, može biti odlično za makro fotografiju. Ono što je odlično za isticanje mikro kontrasta i tonaliteta u jednim uvjetima, ubit će sliku druge vrste. Jednu sliku će oštre sjene uništiti, a na drugoj su oštre sjene temelj kompozicije. Kad snimate, morate procijeniti svjetlo s kojim raspolažete u tom trenutku, i prilagoditi stil snimanja.

Kad je dan takav da pejsaž izgleda sivo i jednolično, snimajte nešto drugo, ili iskoristite priliku i snimite upravo sliku koja se koristi sivilom i jednoličnošću kao izražajnim sredstvom. Ponekad se dešava da svjetlo nije dobro baš ni za što, ali takve su situacije rijetke. To vam je kao s gljivama - ako poznajete samo jednu vrstu gljiva, onu koju svi beru, najčešće će vam se desiti da prođete čitavu šumu i ne vidite niti jednu gljivu. Ako pak poznajete pedeset vrsta, ponekad će se desiti da ne nađete ništa, jer stvarno u šumi nema gljiva, ali u većini slučajeva ćete naći barem nešto upotrebljivo.
Za fotografije prirode, svjetlo zore i sumraka iznimno je efektno.

Toliko je efektno, da većina fotografa prirode lovi zoru i sumrak, onih nekoliko trenutaka zlatnog i ljubičastog svjetla, nekoliko eteričnih trenutaka kad se čini da je i sam zrak zlatne boje. S druge strane, većina takvih fotografija bit će običan kič i konfekcija. Snimiti zalaz sunca je lako, ali snimiti efektan, zapanjujuć zalaz sunca zna biti iznimno teško.

Kad ih snimite nekoliko tisuća, po svoj prilici ćete biti u stanju pokazati jedan ili dva stvarno dobra. Isto tako, najbolje slike zalaza sunca znaju biti one na kojima se ne vidi sunce.


Trenutak

Neke stvari možete snimiti samo jednom. Trenutak je jedinstven, neponovljiv. Ako ga propustite, nećete moći doći na isto mjesto za godinu dana sa boljom opremom i snimiti istu stvar. Zbog toga svaki trenutak tretirajte kao da je jedini, sve fotografije snimajte najboljom opremom koju imate, i najbolje što znate.

Nikad ne znate koja od fotografija koje ste snimili će imati u sebi one neponovljive elemente savršenstva, koji će vam isplatiti sav trud. Jedno jedino popodne može se tako pogoditi, da ćete u njemu snimiti najbolje fotografije u životu, i nikad to više nećete moći ponoviti.

Kad se taj ključni trenutak desi, želite imati dovoljno znanja, opreme i razumijevanja da ga iskoristite, da vam ne promakne. Nikad u aparat ne stavljajte loš film "radi probe", niti digitalac koristite u suboptimalnim postavkama. Sljedeća fotografija može biti jedinstvena, neponovljiva, trenutak koji određuje čitav vaš život i bilježi ga za vječnost. Nikad si nećete oprostiti ako takvu fotografiju zabilježite, ali tehnički manjkavo. To je razlog zašto govorim da fotografiji trebate pristupiti s poštovanjem, i raditi stvari kako spada, a ne površno i traljavo. Život je predragocjen da biste stvari radili traljavo. Osoba koju danas snimate sutra može biti mrtva. Predmet koji danas snimate sutra može biti uništen. Scena koja vas je ispunila divljenjem može nestati za nekoliko sekundi. Pristupite tim stvarima s poštovanjem. Poštujte ono što slikate, pristupajte tome kao da je to najbitnija stvar. Ovaj svijet je mjesto prolaznosti. Pristupite stoga s poštovanjem onome, što vam je vrijedno. Uostalom, u životu ionako nema nikakvog višeg smisla od prepoznavanja i štovanja onog vrijednog.