Povijest digitalne
fotografije
Iako bi mnogi pomislili da povijest digitalnih fotoaparata počinje tek
relativno nedavnom pojavom istih na svjetskom tržištu, istina ide daleko dalje
nego bismo se usudili pomisliti
Također, iznenađenje može biti i veće
ako se zna da je prvobitna misao o električnoj fotografiji najprije bila
podloga za zamisli i razvoj tehnologija tipičnih za razvoj televizije.
Godine 1908.
škotski je zanesenjak i znanstvenik Alan Campbell Swinton prenio u lokalnom
znanstvenom časopisu svoju ideju o snimanju i projekciji slike na daljinu
spajanjem dva uređaja, elektronskim putem. Ispred svog vremena, Campbell je u
svoj uređaj uključio i mehaničke optičke dijelove. Vjerujemo da ni sam nije
bio svjestan dalekosežnosti svoje ideje i nesvjesne najave jednog od najvećih
izuma tisućljeća – moderne televizije. Od 1910. do 1915, tri druga
znanstvenika, Marconi, De La Forest i ponajviše Edwin Armstrong, smislili su
niz invencija po pitanju prijenosa radiovalova i frekvencijske modulacije
radiovalova, bez koje ne bi bilo današnjeg radio i televizijskog programa, kao
i ostale bežične radio komunikacije.
 |
|
 |
|
U dvadesetim
godinama osmislili su se dijelovi potrebni za projiciranje slike, na neki način
prisutni u tragovima i u današnjim digitlacima i videokamerama. Godine 1923.
Vladimir Zvorkin patentirao je televizijsku slikovnu cijev. Kasnije ovaj
znanstvenik radi na nizu projekata koji rezultiraju uređajem zvanim Iconoscope,
kamerom i televizijskim uređajem koji po prvi put obrađenu sliku dijele na
tisuće dijelova, budućih piksela.
Godine 1924. poznata američka radio kompanija RCA dovela je do još jednog
revolucionarnog pomaka u prijenosu podataka – prvi put je poslana radio
fotografija, preteča današnjeg telefaks uređaja te je poslana preko
Atlantskog oceana. Zanimljivo je da je iste godine predstavljen i prvi maleni
fotoaparat 35-milimetarskog formata, legendarna Leica sa svojim prvom tipom I.
Ova informacija važna je zbog i danas upotrebljavanih optičkih rješenja i u
najmodernijim digitalnim fotoaparatima (poput optičkog tražila). Krajem
dvadesetih (1927) napokon je došlo i do prvog javnog televizijskog prijenosa,
što je bila još jedna značajna stranica u razvoju čovječanstva. Na stranu
informacije o televiziji jer ipak je ovdje riječ o povijesti digitalne
fotografije, no teško je ne spomenuti jednu vijest koja je tada revolucionirala
klasičnu fotografiju, a i danas je sastavni dio većine digitalnih fotoaparata.
Naime, 1927. godine poznati proizvođač električnih uređaja, američki
General Electric, izumio je bljeskalicu. Istovremeno, tj. 1928, izrađena je
prva preteča snimke pokretnih video sekvenci, što će današnjem korisniku
koji svakodnevno gleda DVD snimke poznatih akcijskih filmova biti gotovo
nevjerojatno.
 |
|
 |
| Iconoscope
na Olimpijskim igrama u Berlinu |
|
Uz velike
pomake u fotografiji i televizijskom emitiranju tridesetih godina, važna je
napomena o prvom televizijskom prikazivanju elektronskim kamerama, a to su bile
nacističke Olimpijske igre u Berlinu, 1936. godine. Ovaj veliki moment u
ljudskom napretku zasjenjen je činjenicom da je ovaj napredak učinjen u takvom
nečovječnom režimu. Drugi značajan izum dolazi dvije godine kasnije od
strane Chestera Carlsona, a to je sistem kopiranja koji je direktna preteča
današnjeg kopiranja (on je i zaslužan za brz uspon jedne kompanije koja se
kasnije pojavila pod imenom Xerox).
Prvi tranzistor izumljen je 1947. godine od strane Williama Shockleyja, Johna
Bardeena i Waltera Brittaina, zaposlenika Bell Laboratorija. Sramota je što su
ih tek 1956. nagradili Nobelovom nagradom za tako veliko i značajno otkriće
jer se razvoj elektronike velikim dijelom bazira na njemu. Godine 1947. dolazi i
do još jednog izuma koji nema direktne veze s digitalnom tehnologijom, a čija
je velika ideja uključena u rad današnjih digitalnih fotoaparata. Edvin Land,
mladi američki znanstvenik koji je naprasno napustio visoko školovanje zbog
stalne želje za praktičnim izumima kojih je brojio preko stotinjak u tim
danima (npr. polarizacijski filtri), prikazao je novi sistem trenutnih instant
fotografija, za čiju popularnost nije potrebno trošiti riječi. Upravo
zahvaljujući tome što odmah imamo gotove snimke, i današnja digitalna
fotografija postiže još veću popularnost.
Da ne nabrajamo daljnja video i televizijska dostignuća u povijesti, jer ih od
pedesetih godina prošlog stoljeća ima bezbroj, spomenimo samo bitne
fotografske i računalne pomake koji su se odvijali do samog kraja nedavno
zaključenog stoljeća. Godine 1956. ponovna elektronska revolucija, koja je
imala utjecaja i na pojavu digitalnih fotografija, zbila se izumom dvojice američkih
znanstvenika koji su pronašli način za 'čisto' i 'nečisto' implementiranje
silikona u poluvodičku tehnologiju, omogućujući nevjerojatan razvoj u
minijaturizaciji istih. Veliki trenutak dogodio se godinu dana kasnije. Naime,
1957. godine Russel A. Kirsch izveo je prvo skeniranje fotografije svojeg sina,
što je već direktni pomak tehnologije prema zamisli digitalnog fotoaparata.
 |
|
 |
|
Tijekom šezdesetih
godina, značajnih po prvom letu u svemir, došlo je do komercijalizacije i
ponude prvih videorekordera. Već par godina nakon toga, sredinom 1964. godine,
u NASA-i je zaprimljena prva elektronska slika poslana s videokamere satelita
Mariner IV, sa snimkom nadolazećeg Marsa. Ne smijemo zaboraviti i fantastičan
pomak u svijetu računala. Naime, 1967. godine u IBM-u Alan Shugart predstavio
je izum za prijenosno spremanje i čuvanje podataka – do ovih dana popularni
floppy disk drive, tj. računalnu disketu. Ovaj izum bio je preteča memorijskih
kartica danas neophodnih pri radu s digitalnim fotoaparatima.
 |
|
 |
|
Godinu dana
prije povijesnog hoda čovjeka na Mjesecu, kao i slanja prvih fotografija s površine
Mjeseca, 1968. godine, dizajniran je prvi patent čvrstog uređaja koji je nizom
foto dioda slijedio principe sakupljanja podataka iz ploče na koju je pala
svjetlost. Uređaj je patentirala korporacija Philips, a potpisnici dizajna bili
su Edward H. Stupp, Pieter G. Cath i Zsolt Szilagyi. I onda, napokon, na kraju
spomenutog desetljeća, 1969. godine predstavljen je CCD, senzor koji je nizom
električnih fotoosjetljivih jedinica, spojenih u redove, mogao zabilježiti
sliku i prenijeti je do procesora za obradu slike. Ovaj integrirani krug, koji
će se koristiti ponajprije za digitalnu fotografiju, osmislili su Willard Boyle
i George Smith. CCD (Charged-coupled Device) najprije se koristio kod
videokamera, no prvi modeli koji su davali dovoljno oštru snimku napravljeni su
tek pet godina kasnije od njihovog izuma. U svakom slučaju, 17. listopada 1969.
godine možemo slobodno priznati kao pravi datum rođenja digitalne fotografije
jer je rođen najbitniji element koji je nedostajao za komercijalnu uspješnost
digitalnih fotoaparata. Svi ostali bitni dijelovi preneseni su iz klasične
fotografije (zatvarači, optika i sl.) ili iz računalne tehnologije (procesori,
memorija).
Da bi se došlo do pravog digitalnog fotoaparata, trebalo je proći još
nekoliko godina i objave nekoliko zamisli i patenata. Tako je 1972. godine
Willis A. Adcock sročio, a korporacija Texas Instruments patentirala prvi
elektronski fotografski sistem. Prvi komercijalni CCD senzor firme Fairchild
pojavio se godinu dana kasnije, s veličinom od 100 X 100 piksela. Ovaj prvi
komercijalni svjetlosni senzor korišten je 1974. godine na 8-inčnom teleskopu
na kojem je snimljena prva elektronska astronomska snimka Mjeseca, a 1975.
godine i na prvom poznatom fotografskom uređaju za dobivanje elektronske
fotografije. Autor ovog prvog poznatog digitalnog fotoaparata bio je Kodakov inženjer
Steve J. Sasson, a da bi se snimila jedna fotografija na magnetnu traku, bile su
potrebne 23 sekunde. Ovaj vrlo teški Kodakov uređaj, dakle, smatramo prvim
digitalnim fotoaparatom na svijetu.
 |
|
 |
|
Godine 1981.
počinje nova era digitalne fotografije. Te godine Sony je na tržište lansirao
prvi komercijalni digitalni uređaj – MAVICA (od MAgnetic VIdeo CAmera). Iako
se radilo o videokameri sposobnoj za zapisivanje elektronskih fotografija na
diskete, ovaj uređaj već je imao sve karakteristike digitalnog fotoaparata.
Zbog izbora izmjenjivih objektiva (25 mm, F:2,0; 50 mm, F:1,4 i zum objektiv
16-65 mm, F:1,4) i senzora s rezolucijom 570 X 490 piksela veličine 10 X 12 mm,
radilo se u to vrijeme o doista profesionalnom uređaju. Godine 1993. na najvećem
fotografskom sajmu na svijetu, njemačkoj Photokini, Canon je prikazao doista
nevjerojatan digitalni fotoaparat (videokameru za statične snimke, kako se tada
popularno zvalo takve uređaje), rad već priznatog talijansko-njemačkog
dizajnera Luigija Colanija, sa svim zaobljenim dijelovima, tražilom i
objektivom u istoj osi te bljeskalicom koja je svijetlila iz smjera samog
objektiva.
Do 1990. godine, glavni proizvođači koji su prednjačili u razvoju digitalne
fotografije bile su kompanije Canon, Kodak i Sony. Od 1990. godine u igri se
pojavio i danas poznati proizvođač Olympus. Kasnije su se u borbu za
interesantno tržište priključili i drugi poznati i nepoznati, uspješni i
propali proizvođači.
Tek od 1992. godine može se reći da se na tržištu može pronaći velik broj
amaterskih i profesionalnih uređaja zadovoljavajuće kvalitete, a ponajprije
cjenovnog razreda koji je obećavao uspješnu prodaju te time i brz razvoj
digitalne fotografije.
 |
|
 |
|
U vrlo brzom
razvoju digitalne fotografije još jedan značajan trenutak bio je 1994. pojavom
prve komercijalne memorijske kartice za digitalne fotoaparate. Američka
kompanija SanDisk pustila je u prodaju prve CompactFlash memorijske kartice, a
njihov današnji opstanak i uspjeh u svijetu mogu zahvaliti mudrom potezu
spomenute kompanije koja je autorska prava prenijela na sve zainteresirane
kompanije proizvođače memorijskih kartica i digitalnih fotoaparata, pa je taj
tip kartica i danas najuspješniji tip u prodaji.
Razvoj i prodaja digitalnih fotoaparata toliko je uspješan posao da je gotovo
nemoguće pamtiti sve ponuđene modele na svjetskom tržištu, no najbolja je
prednost takvog tržišta stalno poboljšanje kvalitete i pad cijena uređaja
koji pogoduju kupcima. Fotografija nikada nije bila toliko pristupačna kao što
je danas - zahvaljujući razvoju digitalne fotografije
Autor: Zoran Osrečak
Izvor: www.tportal.hr
Komentari
By sasa asentic per [ dot ] art [ at ] neobee [ dot ] net
postovani.molim vas za pomoc-radim plesni projekat koji se bavi razvojem tehnologije kopiranja,biljezenja slike, prenosa...da li me mozete uputiti na izvore-gdje mogu dobiti info o tome.hvala puno.pozdrav.sasa asentic
posted at 11:22 pm, 17 November 2005
By Zarko Silic zarsilic [ at ] neobee [ dot ] net
Postovani gospodine,
Zanima me povjest dig.fotografije detaljnije, narocito njene tehnologije (pojedinacnih segmenata CCD i sl.). Gdje mogu pronaci potrebnu literaturu i od kojih autora.
Unapred ahvalan.
posted at 9:38 am, 23 November 2005
By Tamara tamara [ dot ] mihalic [ at ] ri [ dot ] htnet [ d
Trenutno radim na jednom seminaru o povijesti digitalne kamere pa me zanima gdje mogu pronaci literaturu. Unaprijed zahvaljujem
posted at 3:56 pm, 19 April 2006
By kreso grgy [ at ] mail [ dot ] inet [ dot ] hr
kao i ovi ispred mene, ja isto imam seminar o povijesti digitalne fotografije pa bi likovi i ostalo dobro došli. hvala!
posted at 7:39 pm, 30 April 2006
|