Nikon D50

Nikon D50

| Strana 1 | Strana 2 |

Sada je Nikon požurio. Na police trgovina je stavio DSLR kameru najnižeg cjenovnog razreda, model D50 i to samo nešto više od mjesec dana nakon izlaska konkurentne kamere Canon EOS 350D. Njihovi predstavnici su nam već na tiskovnoj konferenciji na sajmu Photokina 2004 obečali da će ozbiljnije izlaziti na tržište u svim razredima foto digitalnih kamera. I stvarno, u kompaktnoj klasi su na tržištu prisutni s vrlo konkurentnim modelima.

Za DSLR razred se znalo da će postati ove godine pravi prodajni hit. Tako mislim da je želja fotografa za posjedovanjem DLSR kamere poznatog proizvođača veća od proizvodnih mogućnosti. Danas je ipak sve drugačije nego u analognoj tehnici. Fotografi koji su željeli imati analogne DSLR kamere, najjeftiniji DSLR-i su bili u dohvatu njihovog džepa. Nisu po svaku cijenu ulazili u digitalni svijet. Sve je više fotografa koji su do sada upotrebljavali kompaktne digitalne kamere i sada idu na stepenicu više i to u nekad ekskluzivni SLR svijet. Nikon se pravodobno odazvao i na tržište stavio DSLR kameru Nikon D50, koja je direktni konkurent kamerama koje su na tržištu, Canon EOS 350D, Olympus E-300 i Pentax *ist Ds, *ist DL.

Kamera nam preko funkcije AF nudi također novost AF-E. U tom načinu kamera radi kao AF-S, a kada prepozna pomak, sama preklopi na AF-C i počinje pratiti pomični objekt. Gumb za podizanje bljeskalice nam služi također i za podešenje korekture snage iste

Vidi se, da u Nikonu pušu neki novi vjetrovi. Prijašnje razmišljanje su promijenili, da uvijek moraju imati u različitim SLR razredima kameru koja će biti kvalitetom i cijenom iznad konkurencije. Na tržište su stavili kameru koja pored zanimljivih korisničkih osobina ima u prvom redu zanimljivu cijenu. Upravo u tom zadnjem segmentu su napravili najveći pomak.

Već na početnu mogu reći da je D50 prava konkurentna suprotnost prema EOS 350D. Prije svega za kupce koji danas traže DSLR kameru koja mora imati ime i naravno trenutno "pravu" cijenu. O količini više ili manje značajnim tehničkim osobinama ne žele niti raspravljati. Proizvođači znaju s većinom programskih rješenja dodati ono što fotograf želi. Brzo se primjeti da je sada Nikon taj koji igra vidljivu ulogu u DSLR razredu. S nešto jefitinijih rješenja im je uspjelo da su sada oni u poziciji koji su cjenovno dostupni kupcima koji prelaze iz kompaknog u DSLR razred. Ali već na početku upozoravam ! Tko od DSLR kamere želi više, morat će stepenicu više, tamo gdje je Nikon D70s.

Kućište D50 je ostalo sličnih dimenzija 130 × 102 × 76 mm kao što ga ima kamera višeg razreda D70s (140 × 111 × 78 mm). Crno matirano plastično kučište je po osjećaju od kvalitetnijeg plastičnog materijala, a potrudili su se na zadnji dio kamere, gdje držimo palac, staviti gumu da nam ne klizi iz ruke. Kako je kamera ostala pravih dimenzija, u ruci ju držimo čvrsto. I težina kućišta od 540g (D70s 600g) je posve primjerena za hobi ili turističkog fotografa. Moram reći, da je u prvom redu za mene osobno kamera zadržala vrlo kvalitetno kućište kako materijalom tako i ergonomijom. Za dugotrajno držanje je veličina i težina odlično odabrana. Znamo da ipak svatko ima svoje zahtjeve. I onaj koji u svojoj torbi uvijek ima premalo mjesta, vjerojatno si želi manju kameru.

Nikon D50 nam zbog veličine kamere i samog držača nudi odličan obuhvat.

Gumbi na kameri već pokazuju da na D50 žele staviti naglasak i na jednostavnost rukovanja. Gumbi su veliki, nadasve kvalitetni. Jedno što mi na kameri djeluje jeftino je četverofunkcijski gumb na zadnjoj strani jer mi po materijalu i načinu upotrebe ne djeluje u skladu s ostalima, te još vratašca za SD memorijsku karticu. Gumb, kao i vratašca kvare utisak o kvaliteti kućišta obzirom na materijal iz kojeg su napravljeni. Ali ništa nije savršeno, pa tu mora biti nedostataka. Tada bi se mogli razgovarati da možda D50 ne konkurira još i D70s. Mislim da su u kompletnim kućištem kamere D50 u Nikonu među prvima pokazali da se i u tom cjenovnom razredu može tržištu ponuditi veća kvaliteta.

Gumb za uključenje kod okidača je lagano dohvatljiv i upotrebljiv kada želimo kameru često iskapčati i time štedjeti energiju. Treba se ipak naviknuti da je gumb za uključenje odmah kod okidača te da kameru neželjeno ne isključimo. Ali se ipak svaki korisnik brzo privikne na posebnosti svakog proizvođača ako je kamera njegova i upozna njihovu filozofiju, kako gumbiju, tako i podešenja u izbornicima. Nakon uključenja je kamera u trenu (0.2 sek) spremna za rad. Da je kamera namijenjena hobi fotografima već se vidi po mogućnostima odabira programskih podešenja za osvjetljenje. Imamo mogućnost korištenja "potpune" zelene automatike (Auto) i šest "scenskih" podešenja (Portret, Krajolik, Djeca, Sport, Makro, Noćni portret). Kao i većina konkurenata i kod D50 u tim "scenskim" podešenjima smo ograničeni u kontroli snimka. D50 nam u tim podešenjima nudi samo mogućnost promjene rezolucije, brzine zahvata snimka, podešenje samookidača i kao što smo već navikli kod novijih Nikon kompaktnih kamera mogućnost savjeta za što je koja od "scenskih" automatika odgovarajuća. ISO, točke izoštravanja, način mjerenja svjetlosti i AF ne možemo mijenjati. Upotrebom novog načina "Child" (djeca), možete napraviti kontrastne snimke djece pravilnih vrijednosti živahnih boja bez popravaljanja na računalu. Podsjeća li vas to malo na kompaktne kamere? Treba ipak znati da nas ta programska automatika jako ograničava u kreativnoj fotografiji. Dobro dođu dok kameru upoznavamo. Tako za ozbiljniji rad, za koji je DSLR kamera i namijenjena, shvatimo da smo s tim scenskim podešenjima zapravo ograničeni. Zato se fotrograf mora bolje upoznati s podešenjima S, A i M.

Zadnji dio kamere je pregledan. Osobno me najviše smeta četverofunkcijski gumb. U suprotnosti je s cjelokupnim kućištem i kvaliteti ostalih gumbiju, napravljen je pre jednostavno. Nešto na kućištu ipak mora biti drugačije za razliku od kamera iz više kategorije.

Jedina dva gumba koja su mi na kameri nedostajala su mogoćnost odabira između različitih načina mjerenja svjetlosti, jer za to moramo u izbornik i gumb za provjeru dubinske oštrine. Samim time Nikon pokazuje kome je D50 namijenjen i kakvu ima uporabnu vrijednost. Tko treba više, nude vam D70s.

D50 nam nudi tri mogućnosti mjerenja svjetlosti. 3D Matrix II. (po cijeloj površini) u 420 točaka, s naglaskom na sredini i spot mjerenje. Algoritam mjerenja je jednak kao i kod D2x. Jedina manjkavost je to što to treba napraviti u izborniku. Zanimljivo je da nude spot mjerenje, koje fotograf početnik ne koristi u pravoj mjeri.

Vremena osvjetljavanja su od 30 sek. do 1/4000sek. i B. Sinkronizacijsko vrijeme za bljeskalicu je 1/500sek.

Izbornik nam nudi većinu podešenja koja fotografu pomažu za kvalitetniji zahvat motiva. I tu je opet razlika prema D70s koji ima finija i točnija podešenja. Na 2 inča velikom TFT ekranu su natpisi vrlo veliki i time dobro vidljivi. Imamo mogućnost mijenjati samo "najvažnije" osobine ili možemo vidjeti i sve "proširene". Zanimljivo je da imamo mogućnost pomaka između različitih načina mjerenja svjetlosti samo u izborniku (ne i na gumbu na kameri) i to još samo u proširenom izborniku i još to nije na početku. Očito su inženjeri predvidili da manje iskusan fotograf točkasto mjerenje neće često koristiti. Za zahtjevnije nude D70s. Proizvođači znaju kako se radi "trgovački faktor" da bi nam trgovci mogli ponuditi skuplje kamere.

Zanimljivo, je da se Nikon odlučio kod kamere D50 za SD karticu. I time pokazuju u koji razred kamera pripada. Sva sreća što ima već proizvođača kartica koji nude kapacitet od 1Gb i veće brzine zapisivanja.

Preko izbornika možemo podešavato "bracketing" tri snimka zaredom s različitim korekturama (osvjetljenja i WB). Podešavamo načine rada određenih gumbiju. AE-L/AE-F gumb nam može poslužiti za kompletno ili djelomično zaključavanje funkcija, kao gumb za izoštravanje ili za zaključavanje osvjetljenja kad radimo s bljeskalicom.

Ima također i mogućnost tonskih korektura, kao i korektrura oštrine, kontrasta, zasićenosti boja u sRGB i AdobeRGB prostoru boje.

Tražilo je zadovoljavajuće svjetlo. U donjem dijelu vidimo većinu najvažnijih informacija za zahvat motiva. U "scenskim" podešenjima nam se također pokazuje koje funkcije (ISO, WB, točke izoštravanja) su automatski određene. Zanimljivo je da je u kameri zrcalo ostalo veličine LEICA formata bez obzira što je okular manji. D50 nam ne nudi prikaz mreže u tražilu. D70s da. Većina motiva će s tom mogućnošću biti poravnat. Zna se. D50 ima svoj krug kupaca.

Izoštravanje je moguće u pet točaka. U "scenskim" postavkama ih ne možemo mijenjati. U ostalim ručnim podešenjima se između točaka pomičemo četverosmjernim gumbom. U slučaju da gledate lijevim okom, pomicanje gumba i istovremeno gledanje u kojoj smo točci je nezgodno. Izoštravanje je brzo, a nadasve je dobro kod motiva malog kontrasta i tamnih predmeta u lošim svjetlosnim uvijetima. U elementu brzine i kvalitete izoštravanja, D50 nam pokazuje u čemu je razlika između kompaktnih i DSLR kamera.

Fotograf na samo kućište, ergonomiju, materijale, gumbe, izbornik i podešenja svih funkcija gleda i emocionalno. Tako uvijek favoriziramo jednu firmu. Zbog toga osjećaj kod kupnje ili kod upotrebe mogu biti različiti. Kada pak fotograf upozna određenu filozofiju upotrebe kamere kao i podešenja, nemoguće je objektivno odrediti da li je određena funkcija dobra bilo kao korisnička ili je kvalitetna sama po sebi. Bitno je da se s kamerom i njenim mogućnostima dobro upoznate i ako do kakve funkcije put i nije najkraći ili nema neku korisnu namjenu, jednostavno ju preskočimo ili upotrebimo drugu finkciju.

Upotrebna vrijednost kućišta koju nam nudi D50 je velika. Istina je da je kamera s prve stepenice DSLR kamera, ali mogu reći da nudi mnogo.

Ekran je veličine 2 inča. U kompletu na D50 ne daju zaštitne plastike. Kamera nema niti mogućnost dodatnog držača.

Ugrađena bljeskalica zadovoljava za doosvjetljavanje. Za nešto više treba staviti dodatnu vanjsku bljeskalicu. Ipak imamo mogućnost da na kameri podešavamo snagu bljeskalice.

Za D50 su u Nikonu napravili dva nova objektiva. AF-S DX 18-55/3.5-5.6G ED i dolje...

... AF-S DX 55-200/4-5.6G ED. Oba su iz najnižeg cjenovnog razreda. Moguće je kupiti samo kućište kamere i posebno "bolji" objektiv AF-S 18-70 mm F/3,5-4,5G DX, kojeg sam imao isto na testu. U nekim trgovinama nam nude jeftiniju izvedbu u paketu kamera s objektivom. Za D50 možemo kupiti i dva Sigma objektiva.

Senzor je napravio Sony. Znamo da nam 6M točaka zadovoljava i za veća povećanja

Na ekranu su natpisi veliki i dobro čitljivi. Neke funkcije su okrnjene u odnosu na D70s.

Zelena automatika i scenska podešenja nam ne nude mogućnost kontroliranja snimke. Kamera radi u svima od pet točaka izoštravanja i sama podešava vrijednosti blende i vremena osvjetljavanja. Kontrola snimka je nemoguća. Upoznajte podešenja P, S, A i M. Njima sami utičete na vrijeme osvjetljenja, dubinsku oštrinu, ISO, WB, način rada AF i mjerenja svjetlosti.