Slikanje iz ruke
Slikanje iz ruke je uobičajen, ali neoptimalan način rada. Naime, kod iole
produljenih ekspozicija čak i male vibracije i pokreti aparata mogu zamutiti
sliku ispod razine upotrebljivosti. Čak i u slučaju kad slika izgleda oštro u
malom povećanju, na velikom povećanju se mogu uočiti dvostruki rubovi i zamućenje.
Zbog toga ima smisla slikati sa stativa kad je to god moguće. Budući da to
nije u skladu sa stilom većine - ja recimo praktički nikad ne koristim stativ
- morat ćete naučiti nekoliko praktičnih trikova.
Kao prvo, naslonite aparat na lice i dobro ga držite s obje ruke. Zaboravite
tehniku koju ljudi koriste s digitalcima, kad gledaju u ekran i drže aparat na
udaljenosti od lica. Tako se vibracije umnožavaju.
Kao drugo, okidač prignječite, lagano pojačavajte pritisak istodobno gledajući
kroz tražilo. Do zadnjeg trena ne ispuštajte iz pogleda ono što slikate.
Nemojte udariti ili jako stisnuti okidač, pogotovo ne onako kako to rade neki
neznalice, koji ga tako odalame da se čitava desna strana aparata strese za
desetak stupnjeva. Kod okidanja ne smije biti ni trzaja ni pomaka.
Prestanite disati prilikom zadnje faze okidanja. Nakon prestanka disanja,
izbrojite u sebi polako do pet, a tek onda blago prignječite okidač.
Nemojte predugo nišaniti. Ako su vam ruke predugo ukočene u istom položaju,
počet će se tresti, a to nije dobro. Odmorite i razgibajte mišiće i krenite
ponovo.
Vibracije i pokreti se mjere u stupnjevima. Ako snimate s teleobjektivom koji
pokriva 5 stupnjeva vidnog polja, vibracija u iznosu pola stupnja značit će
10%-tni pomak, odnosno neupotrebljivu sliku. Na širokokutnom objektivu koji
pokriva 90 stupnjeva vidnog polja, pomak od pola stupnja značit će 0,55%-tni
pomak vidnog polja, odnosno razmjerno oštru sliku. Zbog toga pazite na
ekspoziciju kad slikate s teleobjektivom. Širokokutni objektiv ima bitno veće
tolerancije na pomak. Isto važi za makro - mali pomak znači veliki gubitak oštrine.

1/8 na 50mm iz ruke
Kalibrirajte ruku. Napravite seriju snimaka sa sve dužim
ekspozicijama u svojoj dnevnoj sobi, sa svojom uobičajenom tehnikom. Nakon
toga, ponovite isto s tehnikom koju sam opisao gore. Ja mogu proizvoditi
razmjerno oštre slike iz ruke s teleobjektivom od 200mm na 1/15, zato što sam
to vježbao. Obično pravilo glasi "koliko mm žarišne, toliko sekundi na
minus prvu", dakle s 200 mm snimate na 1/200 sekundi, sa 60mm na 1/60, s
30mm na 1/30 itd. S gore navedenom tehnikom možete dobiti pristojnu oštrinu sa
70mm objektivom na barem 1/15, ponekad 1/8. Kad radite s tako dugim
ekspozicijama, snimajte par uzastopnih snimaka za osiguranje, budući da vam se
tako povećava vjerojatnost uspjeha.
Kad ste kalibrirali ruku, imat ćete jasnu predodžbu o tome što ste u stanju
snimiti iz ruke, a što ne. Tako nećete pokušavati nemoguće, i izbjeći ćete
frustracije.
Ako se predmet koji slikate miče, zaboravite. Tu pomaže jedino skraćenje
ekspozicije. Mirna ruka ili stativ pola su posla, druga polovica je nepomičnost
onoga što slikate.
Opća optika
Kad slikate pejsaže, pritvorite blendu za dva koraka u odnosu na potpuni otvor.
Tako ćete izbjeći vinjetiranje objektiva, odnosno pad svjetlosti u kutevima, a
dobit ćete i veću oštrinu, koja će vam trebati ako poželite napraviti
veliko povećanje.
Nemojte slikati direktno u sunce ili druge jake izvore svjetla, jer ćete dobiti
jaki lens flare. On ponekad može čak i oplemeniti sliku, ali je nepredvidljiv,
nikad ne znate što ćete dobiti, pa ga je bolje izbjegavati. Direktno sunce
također može oštetiti digitalni senzor, a ako gledate u njega kroz optičko
tražilo, možete oslijepiti. Imajte u vidu da je objektiv leća, a sunce kroz
leću može zapaliti vatru. Ne želite da tako spali vašu mrežnicu ili senzor
vašeg aparata.
Izbjegavajte ekstremno kontrastne uvjete, npr. krošnju drveta s blještavim
nebom kao pozadinom. Dobit ćete jake kromatske aberacije, odnosno ljubičaste i
tirkizne obrube i pad kontrasta tamnih površina, koje će tada izgledati tanje
i manje nego u stvarnosti.
Kad snimate kontra svjetla, koristite spot mjerenje, i mjerite s točke za koju
ste procijenili da je želite po sredini histograma, odnosno da je želite
korektno eksponirati. Računajte s tim da će pozadina "pregorjeti",
odnosno otići u zasićenje, pa ako ne želite taj efekt, snimajte iz druge
pozicije.
Kad snimate portrete, izbjegavajte kontrastno, jarko svjetlo, te svjetlo koje
udara u oči modela. Siroti čovjek će u tim uvjetima žmirkati i izgledati
jadno i nimalo reprezentativno.
Kad želite blage pastelne boje, snimajte po oblačnom vremenu i difuznom
svjetlu. Kad vam treba jaki kontrast, snimajte po jarkom suncu.

Uvjeti jakog svjetla i visokog kontrasta ponekad funkcioniraju savršeno za
fotografije prirode
Portrete slikajte objektivom veće žarišne duljine.
Izbjegavajte portreturu širokokutnim objektivom, osim ako točno znate što želite.
Najveći broj ogavnih snapshot portreta nastaje kad ljudi uzmu aparat,
maksimalno se približe onome što žele slikati, i onda prebace zoom na široki
kut jer su došli preblizu, pa više ne vide dobro. To je najgora stvar koju možete
napraviti, uz korištenje frontalnog flasha kod portreta. Te dvije stvari u
kombinaciji jamče apsolutno odvratnu sliku.
Na 35mm formatu, raspon portretnih žarišnih duljina počinje sa 85mm. Sve
ispod toga je preširoko, previše ambijentalno, s premalo intimnosti, a praktički
idealno je 135mm. Fokusirajte objektiv na najmanju udaljenost na kojoj još može
izoštriti, i s te udaljenosti snimajte. Malo pritvorite blendu u odnosu na
potpuni otvor, ali ne previše; na punom otvoru objektivi znaju biti malkice neoštri,
ali ta mekoća kod portreta čak zna odlično funkcionirati, tako da portreti s
135mm objektivom i f/2.8 blendom znaju izgledati odlično. Ipak, pazite da
dubinska oštrina bude barem tolika da obuhvati čitavo lice.
Kad slikate širokokutnim objektivom, efektno je uključiti u kadar neki predmet
u neposrednoj blizini objektiva, i zatvoriti blendu radi postizanja velike
dubinske oštrine, tako da dobijete oštro sve do horizonta, iako je ponekad
dovoljno da je oštar samo prednji plan.

Oštar prednji plan i lagano neoštra pozadina. Zbog potpuno otvorene
blende primjetno je vinjetiranje.
Na takav način ćete uvući gledatelja u kadar i
stvoriti osjećaj prostora. Kad slikate pejsaž, efektno je ako oblaci na nebu
crtaju dijagonalu od vas prema horizontu.

Širokokutni snimak na kojem oblaci crtaju dijagonalu i stvaraju osjećaj
prostora
Ja se nisam previše bavio pejsažima; uglavnom slikam
detalje, ali eto, to su osnovna pravila koja uglavnom funkcioniraju.
Snapshot
To je naziv za bezveznu fotografiju koja je napravljena toliko da se vidi što i
koga prikazuje, bez pretjerane pažnje uložene u kompoziciju, svjetlo, estetski
dojam, atmosferu itd. Ukratko, to je suprotnost dobroj fotografiji, koja se ne
zadovoljava pukom činjenicom prikazivanja i dokumentiranja, nego pokušava
prikazati na lijep, skladan način, i po mogućnosti uključiti i duhovnu dubinu
u fotografiju, tako prelazeći iz sfere dokumentacije i estetike u sferu
umjetnosti.
Flash
Ako ga baš morate koristiti (a pametno je to izbjegavati kad je god moguće),
nemojte koristiti frontalni, barem ne iz blizine veće od desetak metara uz
snimanje jakim teleobjektivom. Koristite eksterni flash s nagibnom glavom, koju
usmjerite prema stropu i okolnim zidovima, kako biste objektivom pokupili
reflektiranu difuznu svjetlost koja će se raspršiti od mikro-teksture zidova i
stropa, i tako stvoriti blagu svjetlost bez sjena. Isto tako, što je dalje
flash od objekta koji slikate, tim bolje. Bliski flash stvara ružne odsjaje i
jake sjene, a u najgorem slučaju onaj grozan izgled zeca uhvaćenog u farove
auta, kakav se viđa posvuda, i koji je razlog zašto godinama nisam htio ni
taknuti flash. Ipak, ako ga koristite kako spada, neće se ni vidjeti da je
fotka snimljena s flashom.

Eksterni flash s nagibnom glavom, usmjeren prema zidu s lijeve i stražnje
strane. Rezultat je meka difuzna svjetlost bez sjena, koja precizno "izvlači"
tonalitet na licu. Frontalni flash bi upropastio fotografiju.
Količina
Slikajte puno. Vježba čini majstora. Snimite istu stvar na barem pet načina.
Ako kadar nije vrijedan da na njega potrošite desetak snimaka, vjerojatno
nije vrijedan slikanja. Ponekad će se desiti da od takvih deset ne ispadne ni
jedna dobra, ali također se zna desiti da su sve toliko dobre da ne znate
koja vam je draža. Eksperimentirajte. Nemojte štedjeti film, a u slučaju
digitalaca se tek nemate razloga suzdržavati. Kad s digitalcem snimite dobru
sliku, proučite exif zapis, kako biste utvrdili koje su postavke djelovale.
Nemojte misliti da svaka slika koju snimite mora biti dobra. Ako s role filma
dobijete makar jednu vrhunsku fotku, to je premija. Bez milosti bacajte stvari
koje nisu dovoljno dobre. Neprekidno dižite kriterije.
Autor: Danijel Turina
Izvor: http://www.danijel.org/
Napomena: Tekst i fotografije na ovoj stranici, ukoliko nije
eksplicitno navedeno drugačije, je Copyright © Danijel Turina, Sva
prava pridržana.
Nijedan dio ovog websitea nije dopušteno reproducirati bez prethodnog
pismenog dopuštenja autora.
Komentari
|