JORDAN

Bolid: Jordan EJ11
Motor: Honda RA001E
Gorivo: Repsol
Gume: Bridgestone

Vozači: H.-H. Frentzen / J. Trulli
Prva VN: 10. 3. 1991.
Pojedinačni naslovi: 0
Momčadski naslovi: 0
Pobjede: 3
Pole position: 2
Ukupno nastupa: 346
Ukupno bodova: 248

Nakon što je postao prvakom Irske u Formuli Atlantic, te briljirao za upravljačem bolida Formule 3, Eddie Jordan 1982. osnovao je vlastitu momčad - Eddie Jordan Racing. Godinu dana poslije, s Martinom Brundleom za upravljačem, malo je nedostajalo da momčad Jordana stigne do prvog naslova. Krivac što u tome nisu uspjeli zvao se Ayrton Senna, koji je te godine osvojio prvenstvo Formule 3. Međutim, 1987. godine Johnny Herbert donio je Jordanu prvi naslov prvaka u Formuli 3.

Momčad se, zajedno s Herbertom, preselila stepenicu više - u natjecanje Formule 3000. Na žalost, Herbert je na utrci u Brands Hatchu zaradio teške ozljede. Eddie Jordan poznat je po tome da je uvijek bio spreman pružiti priliku. Potvrdio je to dovođenjem Jeana Alesija na Herbertovo mjesto, iako je Francuz iza sebe imao katastrofalnu sezonu u Formuli 3. Alesi je vratio uslugu, osvojivši prvenstvo 1989. godine. Ovaj uspjeh dodatno je učvrstio temelje momčadi, koja ubrzo mijenja ime u - Jordan Grand Prix. Stiglo je vrijeme da se Eddie Jordan okuša i među najvećima, u natjecanju Formule 1...

Led su "probili" Andrea de Cesaris i Bertrand Gachot - 1991. godine bolid Jordana prvi je puta nastupio na jednoj Grand Prix utrci. Međutim, sezonu je označio incident Gachota, koji se, krenuvši na jednu konferenciju za novinare, posvađao s vozačem londonskog taksija i poprskao ga suzavcem. Kazna? Gachot nam iz prve ruke može ispričati zgode iz zatvora.

Eddie Jordan ponovno je bio široke ruke i ponudio mjesto još jednom mladom vozaču. Dečko se zvao Michael Schumacher. Nastupio je na samo jednoj utrci, VN Belgije, ali je odmah dao do znanja kako je riječ o velikom talentu. Na svoju veliku žalost, Eddie Jordan nije ga uspio zadržati u momčadi. Točnije, Schumachera mu je pred nosom "ukrao" snalažljivi Flavio Briatore. Tijekom '91. Jordanov bolid pokretao je Fordov motor, no momčad nije dobila garancije da će i u sljedećoj sezoni imati jednako dobro pripremljen agregat. Zbog toga se Jordan odlučio na suradnju s Yamahom.

Ova odluka pokazala se katastrofalnom, pa je ubrzo došlo do raskida ugovora. 1993. godine Jordan se pojačao dovođenjem Rubensa Barrichella, dok je iza njegovih leđa brujao novi Hartsov V10 agregat. Te je godine Barrichello promijenio nekoliko momčadskih kolega, prije nego je na VN Japana priliku dobio Eddie Irvine. Ovaj je dvojac branio boje Jordana i sljedeće sezone, iako je Irvine tijekom godine zaradio lošu reputaciju - incident na VN Brazila stajao ga je tri utrke kazne. S druge strane, Barrichello je odveo Jordan do šestog mjesta u poretku konstruktora i prvog pojavljivanja na podiju (3. mjesto na VN Pacifika). Uz to, Brazilac je na VN Belgije ostvario i prvu startnu poziciju, ali nije završio utrku - izletjevši nakon samo devetnaest krugova.

Odjednom, Jordan se našao odmah do velike četvorke - Williamsa, Benettona, Ferrarija i McLarena. Sada je to bila ozbiljna momčad, što je potvrdila ponuda Peugeota za trogodišnji ugovor. Isprva je ova suradnja obećavala mnogo, ali nepouzdanost francuskih motora pokazala se velikim minusom.

1997. godine Gary Anderson konstruirao je vrlo dobru šasiju, a Eddie Jordan u momčad je doveo dvije mlade zvijezde - Giancarla Fisichellu i Ralfa Schumachera. Iako su bili vrlo brzi, nedostajalo im je iskustva, što su potvrdile neke početničke pogreške tijekom sezone. Primjerice, na VN Argentine Schumacher je u borbi za drugo mjesto čak izgurao svojeg kolegu sa staze. Na VN Njemačke Fisichella je jedno vrijeme vodio utrku, a ciljem je prošao kao drugi. Uz Schumacherove bodove iz drugog dijela sezone, Jordan je ukupno zauzeo peto mjesto među konstruktorima.

Godinu poslije, Jordan se, umjesto na mladost - odlučio na iskustvo. Svježa prinova zvala se Damon Hill, koji je dvije godine prije postao svjetskim prvakom. U momčadi su se nadali kako će Englezovi savjeti donijeti napredak u pripremi bolida, ali i da će njegova nazočnost djelovati smirujuće na mladog Ralfa Schumachera. Vozačkom dvojcu pridodan je i novi Mugen Honda motor, pa je na VN Belgije Damon Hill ostvario prvu pobjedu za Jordanovu momčad. U nevjerojatnim uvjetima, praćenim obilnim pljuskom, Eddie Jordan uzdignutih ruku dočekao je kraj utrke. Jer, uz Hillovu pobjedu, mogao je slaviti i izvrsno drugo mjesto Schumachera mlađeg.

Ugled momčadi još je više porastao, a Eddie Jordan nadao se kako će u 1999. ostvariti bolji rezultat od Williamsa. Većem uspjehu od trećeg mjesta u poretku konstruktora nije se nadao... Želju mu je ispunio Heinz-Harald Frentzen, koji je doveden umjesto Ralfa Schumachera. Nijemac je ostvario tri Grand Prix pobjede, uz još nekoliko vrlo dobrih rezultata, te je do pred sam kraj sezone bio u konkurenciji za naslov prvaka. I dok je Damon Hill polako gubio zanimanje za ovaj sport, Frentzen je gotovo sam doveo Jordan do trećeg mjesta u konkurenciji konstruktora.

Na žalost, umjesto novog napretka u 2000. momčad Jordana zabilježila je nešto slabije rezultate. Kraj sezone dočekali su kao šesta momčad u prvenstvu, prvenstveno zbog velikih problema s pouzdanošću bolida. Naime, odlučili su dodatno "našpanati" motor, ne bi li se uključili u borbu s najboljima. Očito je da su pretjerali...