MINARDI

Bolid: Minardi PS01
Motor: European V10
Gorivo: Elf
Gume: Bridgestone

Vozači: F. Alonso / T. Marques
Prva VN: 7. 4. 1985.
Pojedinačni naslovi: 0
Momčadski naslovi: 0
Pobjede: 0
Pole position: 0
Ukupno nastupa: 520
Ukupno bodova: 28

Momčad Minardija jedan je od najupornijih u Formuli 1. Giancarlo Minardi zna da nikada neće dosegnuti "vrhunce" jednog Enza Ferrarija ili Rona Dennisa, ali on nastavlja svoj put, iz utrke u utrku, iz sezone u sezone, na oduševljenje mnogih "nepopravljivih" optimista u Formuli 1, koji su prepoznali njegovu strast i odanost prema ovom sportu.

Giancarlu Minardiju ugrađena je ljubav prema automobilima od trenutka kada je ugledao svijet - daleke 1947. godine. Vodio je Fiatovu prodavaonicu u Faenzi, ali s 26 godina počinje voziti bolide u Formuli 2 s Chevron šasijom i Ferrari V6 motorima. Zahvaljujući odličnim vezama s Maranellom, 1976. godine vozio je stare modele Ferrarijevih bolida iz Formule 1, no kada je postao konstruktor '80. stvara bolid s novom šasijom, za čijem je upravljačem sjedio Alessandro Nannini.

Giancarlo Minardi konačno je "upao" u Formulu 1 1985. godine s jednim jedinim bolidom kojeg je pokretao Ford Cosworthov motor. Njegovo sudjelovanje u toj sezoni bilo je kratkog vijeka, a njegov vozač Pierluigi Martini, prvak Formule 3 iz 1983., nastupio je u samo dvije utrke. Kada je nastupilo razdoblje turbo-motora i totalne dominacije McLarenovih vozača Prosta i Laude, Giancarlo je shvatio da je njegov bolid daleko od konkurencije. Sa "slabašnim" motorom i bez drugog vozača, s kojim bi se Martini mogao uspoređivati, Minardi je proglašen nesposobnim, iako je problem bio u bolidu koji nije mogao pratiti konkurenciju.

Sezone 1987. stvara se nova momčad s Adrianom Camposom i Nanninijem, no bodovi su i dalje zaobilazili Minardijevu momčad. Iduća godina bila je prekretnica. Vratili su se na Ford Cosworthove motore, a mjesto za upravljačem ponovno je zauzeo Martini, koji je osvojio prvi Minardijev bod na ulicama Detroita, prošavši kroz cilj šesti. Upravo je on, zajedno s talentiranim Španjolcem Luisom Perezom Salom, 1989. godine odveo momčad Minardija do desetog mjesta u poretku konstruktora nakon što su obojica završili među prvom šestoricom u Silverstoneu, a Martini je još "dodao" šestu poziciju u Adelaideu i petu u Estorilu. Povijest jedne male momčadi ispisana je upravo u Estorilu, 24. rujna 1989. kada je Martini u jednom trenutku vodio u utrci. Sreća koju je u tom trenutku osjetio Giancarlo Minardi bila je neopisiva, a njegovo oduševljenje desetim mjestom u poretku konstruktora veće je od osjećaja kojem se bilo koji vlasnik F1 momčadi može nadati.

Bio je to veliki korak za njih, a blagodati proizašle iz toga bile su neprocjenjive. Na njihovu nesreću, sezona 1990. bila je siromašna bodovima, no perspektiva je izgledala puno svjetlija nakon što je sklopljen posao s Ferrarijem oko V12 motora za novu sezonu. Ti motori donijeli Martiniju četvrto mjesto u Portugalu i sedmo mjesto Minardija u poretku konstruktora. Velike promjene obilježile su 1992. godinu. Martini i Ferrarijev motor nisu više bili dio Minardijeve momčadi, a njihove zamjene, Lamborghinijev V12, te vozači Fittapaldi i Morbidelli donijeli su u "kasu" samo jedan jedini bod - onaj iz Suzuke.

Udarac Minardijevim ambicijama dogodio se i na početku sezone 1995. kada su izgubili posao s Mugen Hondom koja se priklonila Ligieru. Prisiljeni osloniti se na stare Fordove motore, "uhvatili" su samo jedan bod. To je bilo djelo Pedra Lamyja na Velikoj nagradi Australije. Iduće dvije sezone bile su još i gore. Minardi je upao u financijske teškoće, a jedan bod 1996. i dva deveta mjesta 1997. najveći su im dosezi.

Problemi s novcem rezultirali su i promjenom vlasničke strukture. Početkom 1998. Giancarlu Minardiju ostalo je samo petnaest posto dionica momčadi, dok je Gabriele Rumi otkupio 70 posto dionica koje su pripadale Flaviju Briatoreu. Nov je bio i motor - Fordov V10, no sve to nije pomoglo. Sezona 1999. donijela je i neka nova lica u Minardiju. Posao je dobio Ferrarijev test-vozač Luca Badoer i "rookie" Mark Gene. Ućinak se zaustavio na jednom bodu, iako su prikazali nekoliko impresivnih kvalifikacijskih vožnji. Badoer se, ipak, nije predugo zadržao u talijanskoj momčadi, a partner Marku Geneu u idućoj sezoni postao je Gaston Mazzacane. Njih dvojica, unatoč odličnim predstavama na treninzima, nisu osigurali svojoj momčadi niti jedan značajniji plasman, a lošija je bila jedino Prostova momčad.

Kraj sezone 2000. donio je potpuni raspad Minardija. Izgubili su sve sponozore, ostali su bez obojice vozača, a pokušaji da se osigura motor za novu sezonu su propali. Nakon brojnih pregovora o preuzimanju, samo nekoliko tjedana prije početka ovogodišnje sezona, novim vlasnikom momčadi postao je australijski "businessman" Paul Stoddart. U Minardiju se nadaju da je došlo vrijeme promjena, koje će ih adekvatno nagraditi za godine i godine uloženog truda.