WILLIAMS 
Bolid: Williams FW23
Motor: BMW V10
Gorivo: Petrobras
Gume: Michelin
Vozači: R. Schumacher / J.P. Montoya
Prva VN: 4. 5. 1969.
Pojedinačni naslovi: 7
Momčadski naslovi: 9
Pobjede: 105
Pole position: 109
Ukupno nastupa: 892
Ukupno bodova: 2147
Unatoč tome što je u Formulu 1 ušao tek krajem šezdesetih,
Williams se može pohvaliti rezultatski vrlo bogatom "karijerom".
Naime, već 1997. godine ova je otočka momčad stigla do devetog naslova u
konkurenciji konstruktora.
Frank Williams živući je dokaz kako čovjek, bez obzira na životne nedaće,
velikim htijenjem može postići sve što poželi. Unatoč oskudnom vozačkom
znanju, Williams je postao čelnikom jedne od najboljih momčadi u posljednja
dva desetljeća. Stvari su se zakotrljale 1969. godine, kada je Williams započeo
suradnju s Piersom Courageom. Međutim, pravog rezultata nije bilo. Sljedeće
godine Piers je na VN Nizozemske tragično izgubio život, a Williams je bio
shrvan.
Nekoliko godina jedva je spajao kraj s krajem, a njegova je momčad igrala
sporednu ulogu. 1976. udružuje snage s Walter Wolfom, ali suradnja ponovno ne
donosi pravi rezultat. Frank Williams tada je donio odluku o osnivanju vlastite
momčadi. Zajedno s Patrickom Headom stvorio je "Williams Grand Prix
Engineering". I dok je Frank provodio vrijeme pregovarajući s ulagačima
iz Saudijske Arabije, Patrick je stvorio bolid FW06, koji je Alanu Jonesu 1978.
omogućio sasvim pristojne rezultate. Na prvu Grand Prix pobjedu momčad je
morala čekati do 1979., kada je Clay Regazzoni trijumfalno prošao ciljem u
Silverstoneu. Uspješnu sezonu izvrsnim je vožnjama okrunio Alan Jones.
Sljedeće godine, Alan Jones dobio je novog momčadskog kolegu - Carlosa
Reutemanna. Australac je uz njegovu pomoć uspio dosegnuti prvi naslov u
karijeri, te donijeti Williamsu primat među konstruktorima. S izvrsnim Fordovim
motorima otočka je momčad nadmoćna i 1981., ali Jones je mjesto na tronu
ustupio Nelsonu Piqueu, koji je branio boje Brabhama. Uslijedila je "turbo
revolucija", ali Keke Rosberg, vozeći i dalje s Cosworthovim agregatom,
osvojio je jedini naslov prvaka u karijeri. Međutim, konstruktorska titula
pripala je Ferrariju...
Krenula je suradnja s Hondom. Nakon nekoliko godina "uštimavanja" i
rezultatske stagnacije, Williams je 1986. ponovno najbolja momčad na svijetu. U
pojedinačnoj konkurenciji, Nigel Mansell ostao je za korak prekratak - samo
osamnaest krugova prije kraja utrke u Adelaideu njegov je motor otkazao, a
slavlje je pripalo Alainu Prostu. Unatoč osvojenom momčadskom naslovu mjesta
za slavlje nije bilo. Naime, iste je godine Frank Williams doživio tešku
prometnu nesreću, nakon koje je ostao paraliziran.
1987. godine, s vozačkim tandemom Piquet-Mansell, Williams je svjedočio još
jednom pohodu na vrh. Bolid FW11 bez problema je odjurio do dvostruke krune, a
Piquet je nakon osvojenog naslova otišao u Lotus. Uz gubitak vozača, momčad
je ostala i bez pouzdanog Hondinog motora, jer japanska kompanija odlučila se
na odlazak iz Formule 1. To se pokazalo velikim udarcem za momčad, jer u sljedećoj
sezoni na "računu" bilo je samo dvadeset bodova. Problem je riješen
1989. - početkom suradnje s Renaultom. Međutim, unatoč vrlo brzom bolidu,
Frank Williams sve do 1991. nije uspio stvoriti novi pobjednički dvojac. A onda
se u momčad, nakon dvogodišnjeg izleta u Ferrariju, vratio Nigel Mansell. Novi
FW14 bio je superioran, ali je Britanac ostao "kratkih rukava" -
problemi s mjenjačkim sklopom bili su preveliki za pobjedu nad Ayrtonom
Sennom...
Ipak, već sljedeće godine Mansell je nepobjediv - osvaja devet Grand Prix
utrka zaredom i vraća osmijeh na lice Franka Williamsa. Jer, dvostruki naslov
ponovno je bio tu. Nakon burnih pregovora oko ugovora, Mansell se odlučuje okušati
u Indy prvenstvu, a na njegovo mjesto dolazi Alain Prost. Francuz uspijeva
ponoviti uspjeh svojeg prethodnika - Williams drugu godinu u nizu osvaja
dvostruku krunu. Uoči sezone '94. Frank Williams ispunio je svoj san. U momčad
je doveden jedan od najvećih vozača svih vremena Ayrton Senna. I kad su već
svi mislili kako je ova, po mnogima ukleta momčad napokon pobjegla tragedijama
koje su je pratile na svakom koraku, dogodila se - Imola. Treća utrka Brazilca
u novoj momčadi bila je ujedno i posljednja utrka legendarnog Brazilca. Njegova
pogibija bila je udarac kakav je Frank Williams jedva podnio.
U toj tužnoj sezoni, jedina svjetla točka bio je Damon Hill, testni vozač momčadi,
koji je uskočio na Sennino mjesto. Englez se uspio uključiti u borbu za
naslov, ali Michael Schumacher te godine bio je neuhvatljiv. Ipak, Williamsu je
za utjehu ostala konstruktorska titula.
1995. i Benetton dobiva pravo na izvrsne Renaultove motore, a fantastični
Michael Schumacher uspijeva Williamsu oteti i momčadski naslov. Williams se te
godine mora zadovoljiti s pet Grand Prix pobjeda. Sljedeća sezona bila je
znatno uspješnija - Damon Hill i Jacques Villeneuve poigravali su se s
konkurencijom. Naslov najboljeg otišao je Hillu, Villeneuve je na kraju bio
drugi. Konkurencija konstruktora? Pretpostavite sami...
Na kraju sezone, Hill je otišao, a na njegovo mjesto doveden je Heinz-Harald
Frentzen. Jacques Villeneuve stigao je do naslova, posvetio ga ocu kojemu to
nije uspjelo, a Williams je još jedanput obranio dvostruki naslov.
Nakon povlačenja Renaulta, Williams je posljednjih sezona bio osuđen na prosječne
motore, koji nisu mogli zadržati ovu momčad u samome vrhu. Promjene u momčadi
također su uvjetovale nešto slabije rezultate. Ipak, sve uspješnija suradnja
s BMW-om, te prošlogodišnje vožnje Jensona Buttona i Ralfa Schumachera -
vratili su nadu u ponovni uzlet. Umjesto Buttona, Sir Frank odlučio se na
kolumbijskog vozača Juana Pabla Montoyu. S pravom ili ne, tek će se vidjeti...
|
