|
Lakersi - put do naslova
Shaquille O'Neal prigrlio je trofej namijenjen najboljoj momčadi NBA lige.
Nitko ga nije više zaslužio od njega. Apsolutna dominacija. Košarkaška igra
u njegovoj režiji izgledala je toliko jednostavno, a opet nije mogao sve sam.
Trebao je pomoć suigrača i imao ju je. Bryant, Fisher, Fox, Horry i ostali više
su od "pratećeg ansambla". Uglavnom, skupina momaka iz Los Angelesa
bila je prejaka za Philadelphiju, za sve u ligi. Lakersi na tronu - film je koji
se vrti već dvije godine, ali prava priča o obrani naslova počela je s
istekom posljednjih sekundi prošlogodišnjeg "velikog finala" s
Indianom.
I sve je, doista, podsjećalo na prošlu godinu, kada je Kobe Bryant slobodnim
bacanjima u posljednjim trenucima šeste utakmice zaključio dvanaestogodišnju
"potragu" za "prstenom". Los Angeles Lakersi pobijedili su
Indiana Pacerse i na najbolji mogući način okončali finalnu seriju
doigravanja 1999./2000. Shaquille O'Neal pokupio je sve pojedinačne nagrade
(MVP sezone, MVP finala, MVP All Stars susreta), a Phil Jackson stigao je do
sedmog naslova NBA prvaka, prvog s "Jezerčanima". Sve je zračilo
nekom posebnom energijom, blještavilom glamouroznog Hollywooda. Uostalom,
Lakersi su već odavno predvodnici "showtimea" dostojnog grada filmske
industrije. Nova sezona, međutim, ponudila je još veća očekivanja i,
naravno, glavni je zadatak bio obrana naslova.
MVP finala Shaquille O'Neal ponosno pokazuje 'konačnu nagradu' |
Phil Jackson ljeto uoči nove sezone nije proveo u lagodnom odmoru i uživanju u
onome što je ostvarila njegova momčad. Iskusni strateg bio je svjestan kako je
put do obrana naslova pun zamki, stoga se odlučio osloniti na sve raspoložive
kadrove. U sastav Lakersa stigao je Horace Grant, bivši Jacksonov igrač iz čuvene
"dinastije Bullsa" s početka devedesetih. Redove prvaka pojačao je i
uvijek problematični Isaiah Rider, sklon izostajanjima s treninga i svađi s
trenerima i suigračima, no Phil Jackson smatrao je kako može
"ukrotiti" nestašnog Ridera, isto kao što je uspio u slučaju
Dennisa Rodmana. Glen Rice jedini je napustio Los Angeles, no za njim nitko nije
"pustio suzu", ponajmanje prvi trener Lakersa. Uz već prisutne
O'Neala, Bryanta, Fishera, Foxa i Horryja, Staples Centar bio je spreman za još
jednu trijumfalnu sezonu.
I počelo je odlično. Već u prvom ogledu sezone, reprizi finala Zapadne
konferencije iz 2000., Lakersi su svladali "ljute" protivnike -
Portland Trail Blazerse. Isaiah Rider, u očima mnogih stručnjaka osporavni košarkaš,
pružio je izvrsnu igru i dodao još jedan veliki plus trenerskom opusu Phila
Jacksona. Navijači su, naravno, bili oduševljeni. Početni entuzijazam, međutim,
vrlo je brzo splasnuo. "Jezerčani" su počeli igrati
neprepoznatiljivo i u svakom slučaju ispod reputacije jednog branitelja
naslova. Uslijedili su neki čudni porazi od "slabašnih" Clippersa
ili Nuggetsa, a s velikom dozom cinizma navijači Seattle Sonicsa proglasili su
Lakerse "mušterijama" njihovih ljubimaca. Momčad Natea McMillana u
tri navrata svladala je, naime, O'Neala i društvo. Uoči Božića momčad iz
Los Angelesa konačno je proigrala i "uhvatila" nekoliko pobjeda u
nizu, no prekid serije uzrokovali su Blazersi.
U sezoni prepunoj problema Kobe Bryant sazrio je kao igrač |
Novi pad u igri uslijedio je uoči All Stars utakmice, kada je nekoliko susreta,
zbog ozljede zgloba, propustio Shaquille O'Neal. Košarkaška izvedba Jacksonove
momčadi postala je izrazito predvidiva. U nedostatku glavnog centra lopta se
uglavnom "gurala" u ruke Kobea Bryanta, kojeg su vrlo često
"udvajali", a takva taktika vrlo je brzo "pročitana" od
strane suparnika. All Stars susret dočekan je s olakšanjem. Posrnuli Lakersi
dobili su priliku za odmor i analizu učinjenoga tijekom sezona. A javnost je
konačno saznala glavni razlog slabijih igara "holivudskih košarkaša".
Između glavnih igrača Shaquillea O'Neala i Kobea Bryanta, naime, počele su
trzavice oko toga tko bi trebao biti glavni igrač momčadi, njezin vođa.
Gorostasni O'Neal to je pravo stekao zahvaljujući igrama u prošloj sezoni, u
kojoj je, između ostalog, bio najzaslužniji za naslov Lakersa. Bryant se, međutim,
nikako nije uklapao u tu priču, a uz to je proradio mentalni "sklop"
toliko svojstven svim strijelcima - egoizam. Dva nepomirljiva stava uzrokovala
su lošije igre. Mnogi su čak bili mišljenja kako je Shaquille O'Neal izmislio
ozljedu zgloba ne bi li pokazao treneru Jacksonu, suigračima, a ponajviše
samom Bryantu da momčad bez njega ne može funkcionirati. I doista je bilo
tako.
Ulogu "gasitelja požara" preuzeo je Phil Jackson. Trener koji je u
svojoj momčadi imao jednog Michaela Jordana, Scottieja Pippena i
ekstravagantnog Dennisa Rodmana u takvoj se situaciji znao postaviti. Glavnu
ulogu svjesno je dao u ruke O'Nealu, dok se Kobe Bryant morao pomiriti s takvom
Jacksonovom odlukom. Jedno vrijeme bek Lakersa nastavio je "gunđati",
no konačno je shvatio da vodi "borbu protiv vjetrenjača". I to je
bila najveća ovosezonska pobjeda Phila Jacksona. Od sredine ožujka Lakersi su
konačno počeli igrati kao istinski prvaci najjače košarkaške lige na
svijetu. Skupili su glave, kako su mnogo puta isticali, i jednostavno krenuli u
nezadrživi pohod na tron. U tom su trenutku bili iza Sacramenta u Pacifičkoj
skupini, a na Zapadu su ispred njih još bili San Antonio i Utah. Velika serija
pobjeda na kraju regularne sezone dovela je "Jezerčane" do prvog
mjesta u Pacifiku i drugoga u Zapadnoj konferenciji. Spursi su ipak predaleko
odmakli, no da je sezona potrajala još jedan tjedan San Antonio bi se teško
provukao pokraj "razgoropađenih" Lakersa.
Neosporni trenerski majstor Phil Jackson (lijevo) zaslužio je naslov
zbog načina na koji je rješavao kritične situacije |
Doigravanje je ponudilo jednu sasvim suprotnu sliku momčadi
koja je do prije dva mjeseca bila "prepuna problema". Niti traga
posljedicama sukoba između "Shaqa" i Kobea, na terenu je
"cvjetala ljubav", Bryant je smirio svoj ego, O'Neal je počeo više
asistirati, a rezultate preobražaja osjetili su Lakersovi protivnici. U prvom
krugu s tri čiste pobjede eliminirani su Portland Trail Blazersi, suparnici iz
prošlogodišnjeg finala Zapada. Polufinale Zapadne konferencije Lakersima je
donijelo "mlade buntovnike" Sacramento Kingse. Očekivao se veličanstveni
dvoboj jer prošle godine ti isti "Kraljevi" odveli su "Jezerčane"
do pete utakmice prvog kruga doigravanja. Ove sezone, međutim, sve je bilo
gotovo u četiri utakmice. "Metla" je, nakon Portlanda, "počistila"
i Sacramento. Veliko finale Zapada igralo se između bivših prvaka - San
Antonio Spursa iz 1999. godine i Los Angeles Lakersa iz 2000. godine. I dogodilo
se nešto što nitko nije predvidio. Spursi se nisu "sastali s
pobjedom", a prekaljeni NBA centar David Robinson nakon jednog poraza
otvoreno je priznao da "ovakve Lakerse ne može zaustaviti niti jedna momčad
s Istoku". I bio je u pravu.
U NBA finale Los Angeles je ušao pomalo opušteno, što mu se osvetilo već u
prvoj utakmici. U njegovom "dvorištu", Staples Centru, Philadelphia
76-ersi uzeli su pobjedu "ispred nosa". Naglo "triježnjenje"
vrlo brzo vratilo je Lakerse na pravi put. Drugi susret, iako je bio
neizvjestan, domaćini su riješili u svoju korist. Nastavak serije odvijao se u
Philadelphiji, gdje su Lakersi pokazali sav svoj potencijal. Shaquille O'Neal
potpuno je dominirao po obručima, a Kobe Bryant neumorno "trpao" u koš
Sixersa. Uz sve to, u presudnim trenucima Lakersi su imali barem još jednog
raspoloženog suigrača, koji je zadao "odlučujući udarac"
ambicijama Sixersa. Konačno slavlje stiglo je u petoj utakmici. Simbolično ili
ne, upravo je O'Neal, MVP finala, atraktivnim zakucavanjem pokrenuo nezadrživu
seriju kojom su "Jezerčani" stigli do naslova. Ova generacija možda
nije ponudila "showtime" iz Magicovog vremena, ali osigurala je svoje
mjesto na listi "besmrtnika" NBA lige...
|
