Osvrnete li se preko ramena ili pažljivo prekontrolirate "čarobnu kuglu", teško ćete naći kompletnijeg izvođača onoga što košarkaška igra ima u svojim osnovama. Bilo je i bit će igrača koji su opasniji po koš, lucidnijih dodavanja, ljepših pojedinačnih akcija ili raskošnijih zbirki raznoraznih pojedinačnih i kolektivnih trofeja, no ako je košarka imala boljeg veleposlanika svestranosti od Earvina "Magica" Johnsona, onda je on ostao negdje daleko od košarkaških terena. . .

Priča o "Čarobnjaku"

Maleni gradić Lansing u državi Michigan dao je košarci 1959. godine neponovljiv košarkaški talent. Već kao srednjoškolac obećao je košarci specijalni poklon, omotan u dresu s brojem 32. Njegov srednjoškolski trener kasnije je govorio kako "Amerika nije bila spremna shvatiti da se pojavio igrač univerzalnih svojstava". Govorili su mu da se 206 centimetara visoki bek previše upliće u zbivanja na parketu. Opominjali su ga da nitko ne može brinuti i o kreiranju igre, i o koševima, i o hvatanju lopti, i o zapovijedanju obranom. Ali jedan igrač mogao je sve to - "Čarobni" Earvin Johnson. Njegov nadimak najbolje je opisivao košarkašku prezentaciju mladog Johnsona na srednjoškolskim parketima. Karizmatični fluid osjećao se u zraku, a sveučilištu, sretnom dobitniku u "licitaciji" za mladim bekom, nudio se osigurani naslov NCAA pravaka i publicitet koji se naplaćuje izdašnim TV ugovorima. Nevjerojatan je podatak da je gledanost jedne Magicove srednjoškolske utakmice premašila gledanost Super Bowla igranog iste godine! Tek 17 - godišnjem maturantu Johnsonu nudilo se preko 300 sveučilišta. Konačnu odluku o studiranju na Michigan Stateu obznanio je na konferenciji za novinare, koja je privukla veći broj predstavnika medija nego raniji posjet predsjednika Forda državi Michigan!!!!

Na Michigan Stateu je potvrdio da je stvoren raditi ono što je, na kraju krajeva, i svrha svake sportske igre - pobjeđivati. Kada je kao 19 - godišnji "mudrac košarke" vodio slabašni Michigan do završnice studentskog prvenstva SAD - a, već je, u predvečerje odlaska među prekaljene NBA profesionalce, izgradio karakter velikog igrača. U finalu NCAA 1979. godine ispriječila mu se Indiana State koju je na leđima nosio njegov budući "vječni suparnik" Larry Bird. Prije utakmice trener Michigana tražio je od svog najboljeg igrača da na treningu imitira igru Larryja "Ptice" kako bi "Spartanci" iz Michigana što bolje istražili puteve obrane protiv plavokosog Birda. Drugi dan Johnson je bio najbolji igrač, Michigan je osvojio NCAA naslov, a Magicov holivudski osmijeh bljesnuo je u svim američkim domovima. Bio je to znak za potpuni "desant" na Ameriku, jer Johnson i Bird proglašeni su za "spasitelje" već oronulog diva - NBA lige.

Čovjek koji je mogao sve

Slavni Lakersi "vrbovali" su Johnsona u svoju kuću, koju su gradile takve veličine kao što su Elgin Baylor, Jerry West, Wilt Chamberlain ili Kareem Abdul-Jabbar, no u njihovo vrijeme osvojili su samo jedan prsten. I onda ih je jedan 19 - godišnjak u svojoj "rookie" sezoni doveo na prag "pokoravanja" NBA lige. U odlučujući obračun sedme utakmice finala doigravanja protiv Sixersa Lakersi su ušli bez svog diva Jabbara. Johnson, koji je dotad igrao "playmakera", iz šešira je "izvadio" još jedan trik. Okrenuo se leđima prema košu i prvi put među profesionalcima igrao klasičnog centra. Odigrao je utakmicu o kojoj se i danas govori u superlativima - 42 koša, 15 skokova i 7 asistencija. I sve to bilo je vrijedno naslova prvaka. Do pojave Oscara Robertsona košarka je "predviđala" bekove visine 190 centimetara. "Big O" podigao je ljestvicu do 195 centimetara. A onda je iz budućnosti stigao crni "prorok" koji će s loptom moći sve što zamislite. Ako su Dr. J. i Michael Jordan košarkaška eksplozija, Bird i West kompjutorska preciznost, Chamberlain i Russell centarska dominantnost, Cousy i Robertson košarkaška "poezija" - Magic Johnson totalna je košarka.

Nema igrača koji je potpunije izmijenio košarku, izbrisao sve predrasude da visina diktira poziciju na kojoj će pojedini košarkaši igrati. Upravo zbog njega izmišljen je termin "triple - double". Oscar Robertson ostvario je u sezoni 1961. / 1962. fascinantni prosjek od 30,3 koša, 12,5 skokova i 11,4 asistencije, ali njegov Cincinnati bio je tek prosječan klub. Magicovi Lakersi u njegovih jedanaest sezona slavili su pet naslova prvaka, a on je postao "Mr. triple - double". U karijeri ih je zabilježio 117. Postojao je u NBA ligi igrač sličnog pristupa igri. Nema osim Johnsona i Bostonovog Larryja Birda igrača kojeg je košarka potpunije obuzela, ali Bird ima dva naslova manje i kada će "Pticu" upitati za najboljeg igrača svih vremena reći će bez kurtoazije samo jedno ime - Magic Johnson.

Pojedinačni sportovi nose rješenje zagonetke u samo jednoj glavi. Ako je košarka sukob deset glava, Magicov duh uvijek prevlada, njegova tolerancija veća je od samodopadnosti, upijanje kolektivne igre gotovo savršena. On je i pješak, i general, i dodavač, i egzekutor, jednom rječju sve što se može zamisliti samo da se postigne konačni cilj, a to je pobjeda. Njegov "jedan dan u uredu" toliko je jednostavan, a toliko složen. Nevjerojatno grize u obrani, klasično centarski skida loptu s obruča, osvaja parket neviđenom lepezom košarkaških osnova, dijeli "lopte s očima" najbolje postavljenom igraču kako bi ovaj napunio suparnički koš ili ga "rešeta" svojim ponekad "cirkuskim" šutevima. Magic nije imao brzinu nekih "turbo" bekova, skočnost Jordana, ali posjedovao je "šesto čulo", uvijek je vidio dva poteza više od drugih i uvijek ih je pravovremeno povlačio. I sve je to radio uz zavodnički osmijeh ...

  Mobilni  |  Digitalci |  UMTS  |  PDA  |  Satellite  |  GPS  |  Automobili  |  Tutoriali |  Reklamiranje