Tehnologije

GPRS Tehnologija

Povezivanje prijenosnog računala, dlanovnika i GPRS telefona

Usporedni pregled GPRS mobilnih telefona

GPRS situacija u Hrvatskoj

Šta je GPRS?

GPRS je, kako se često naziva, "druga i pol" generacija mobilne telefonije. GSM kao takav opravdao je očekivanja u pogledu prijenosa glasa, no posljednjih godina primijećen je, naravno, sve veći trend prijenosa podataka preko mobilnih telefona: od slanja i primanja faksova, preko spajanja na Internet kako bi se pročitala elektronička pošta, pa do korištenja WAP-a. Osim toga, ručna računala (PDA) doživjela su snažnu ekspanziju, te sve veći broj korisnika želi pristupati raznim informacijskim uslugama koristeći upravo tu kombinaciju, PDA računalo i mobitel. GSM je tu, na žalost, ozbiljno ograničen: kapacitet prijenosa podataka od 9600 bps ni u kojem slučaju nije dovoljan. I tu u priču ulazi GPRS - General Packet Radio Service, nadgradnja GPRS sustava koja omogućava brži prijenos podataka, no realiziran na ponešto drugačiji način. Naime, vaš je mobilni telefon praktički uvijek online, odnosno veza s Internetom ostvaruje se za sekundu-dvije, slično kao kod ISDN-a.

GPRS protiv HSCSD-a?

Naravno, postoji nekoliko putova kojima GSM operateri mogu krenuti kako bi svojim korisnicima omogućili brže podatkovne usluge i mobilni Internet. Jedno od rješenja koje im stoji na raspolaganju je i HSCSD (High Speed Circuit Switched Data) što je, u početku, čak i osjetno manja investicija jer se radi samo o nadogradnji softvera, a i HSCSD telefoni trenutačno još uvijek nude veće brzine prijenosa nego današnji prvi GPRS telefoni. S druge pak strane, GPRS je sa stajališta tehnologije zanimljiviji jer lagano kreće k onome što bi za koju godinu trebala ponuditi 3G telefonija, dakle UMTS (Universal Mobile Telecommunications System). Većina europskih operatera tako će već do ljeta - baš poput VIPneta - imati funkcionalnu GPRS mrežu, a poneki će možda to kombinirati i sa HSCSD uslugom. Dodatna prednost GPRS-a jest što se može selektivno uvoditi: baš kao što je VIPnet krenuo s testom na području Zagreba (a testno područje će se širiti, tako da do kraja ljeta pokrije cijelu Hrvatsku), GSM operateri mogli bi odlučiti da u početku GPRS uslugom pokriju samo urbane dijelove zemlje. GSM mreža "zna" na kojem području postoji GPRS signal tako da ga mobilni telefon može "nanjušiti" i ponuditi GPRS usluge samo u slučaju postojanja GPRS podrške na određenom području.

Krajnjim je korisnicima najzanimljiviji podatak da GPRS, teoretski, podržava brzine prijenosa podataka i do 170 Kbit/s, te da su korisnici stalno online. U praksi, treba ipak znati da će mobiteli koji će se pojavljivati u većem dijelu ove godine podržavati 2 kanala za prijem podataka. Budući da jedan GPRS kanal omogućava prijenos do brzine od 13.4 Kbit/s, ti će mobiteli - kakvi su Motorola Timeport 260 koju smo imali na testu i Ericsson R520m - zasad, dakle, omogućiti propusnost do otprilike 26.8 Kbit/s u prijemu podataka, što je tek nešto slabije od modema kapaciteta 28800 bps. Za slanje se uvijek koristi jedan kanal (ili - vremenski isječak), dakle, 13.4 Kbit/s, što i nije veliko ograničenje, budući da se velika količina podataka uglavnom - kada mobitel povežemo s prijenosnim ili ručnim računalom - prenosi upravo prema korisniku, a ne od njega. Krajem ove godine pojavit će se i GPRS telefoni s podrškom za 3 kanala (40.2 Kbit/s) i 4 kanala (53.6 Kbit/s), a VIPnet je, primjerice, najavio kako će sukladno tome povećavati raspoloživost kanala u GPRS mreži. Valja, naravno, znati da su sve ove brzine koje se spominju - teoretske. Ukoliko se veći broj korisnika u krugu pokrivanja iste ćelije pokuša istovremeno koristiti GPRS uslugom, vremenski isječci, tj. kapaciteti mreže, raspodijelit će se među njima. To znači da uvijek, naravno, postoji mogućnost da će prijenos podataka teći sporije od očekivanog.

Korisnicima mobilnog Interneta bit će najvažnije dobro razumjeti kako se prijenos podataka putem GPRS-a naplaćuje. GPRS se tarifira ovisno o količini prenesenih podataka što je, na kraju krajeva, mnogo pravednije od klasične podatkovne veze putem GSM-a, zato što ćete platiti samo one podatke koje ste zaista i prenijeli - bez obzira na to koliko je taj prijenos trajao. To znači da, u konačnici, ako baš niste jako nestrpljivi, i nije toliko bitno imate li GPRS mobitel koji, primjerice, podržava 2 ili 3 kanala. Onaj koji bi podržavao prijenos preko 3 vremenska isječka brže će prenijeti podatke od onoga koji podržava samo 2, ali na kraju će vas taj prijenos podataka stajati - isto.

Budući da GPRS usluga zasad još nije komercijalna, o konkretnim cijenama se može tek nagađati - posebice imamo li u vidu novi način tarifiranja usluga, po kojemu će korisnik plaćati prenesenu informaciju, a ne vrijeme koje mu je bilo potrebno da do nje dođe. Sustav tarifiranja kod matične VIPnetove kompanije, austrijskog Mobilkoma, primjerice, takav je da korisnik može odabrati želi li platiti određenu mjesečnu pretplatu za prenesenih 3 MB podataka, ili tek oko 60 posto veću pretplatu, ali s mogućnošću prijenosa do 50 MB podataka mjesečno; dodatni megabajti se u oba slučaja dodatno naplaćuju. Drugi sustav tarifiranja čini nam se vrlo povoljnim za one koji često koriste mobilni Internet! Konkretne cijene zasad ne spominjemo, budući da i ne moraju biti relevantne u slučaju VIPneta, tako da ćemo ipak radije pričekati ljeto i službenu objavu cijena.

WAP na krilima GPRS-a

Naša prva iskustva s GPRS-om stekli smo koristeći Motorolin Timeport 260, jedini GPRS mobitel koji je trenutačno komercijalno dostupan na tržištu u Europi. (No, do polovice godine pojavit će se još mnogi modeli, od kojih je većina najavljena na nedavnom sajmu CeBIT; primjerice, to su Ericsson R520m, Ericsson T39s, Siemens S45, Nokia 6310 i 8310, i tako dalje.) Na prvi pogled, mobitel se ne razlikuje od ostalih, no kada je GPRS signal dostupan u stand by načinu Timeport 260 to jasno daje do znanja dodatnom oznakom "GPRS".

"Jedina" druga promjena koju ćete na GPRS mobitelu kao takvom primijetiti kada ga počnete koristiti jest - osjetno brži WAP. Naravno, WAP je i dalje ograničen malim ekranom, no spajanje na stranice bilo je prilično brzo; najveće se ubrzanje vidi baš prilikom prijenosa sadržaja stranice. Unatoč relativno maloj veličini WML (WAP) stranica, razlika između učitavanja na WAP-u preko podatkovne veze i WAP-u preko GPRS-a prilično je očita. U praksi, mobitel za otprilike sekundu-dvije ostvaruje početnu vezu, u usporedbi s klasičnim spajanjem putem "modema" ugrađenog u GSM, koje traje minimalno oko pola minute; prva bi se WAP stranica kojoj bismo pristupali učitavala nešto dulje jer se uspostavlja veza sa APN poslužiteljem (Access Point Name), što je računalo koje možemo shvatiti kao neku vrstu GPRS gatewayja koje povezuje vaš mobilni telefon sa svijetom Interneta, no kada smo krenuli po linkovima koji se nalaze na VIP-ovom WAP portalu, sve je išlo prilično brzo! WAP tako jednostavno postaje ugodniji za korištenje i - prilično upotrebljiv!

U kombinaciji s odgovarajućim uslugama, WAP+GPRS ispunjava mnoga naša očekivanja. Primjerice, VIPnet je krajem ožujka također predstavio prvi m-commerce sustav u Hrvatskoj - mogućnost kupovine karata za Gavellu i naručivanja cvijeća putem WAP-a - a takve usluge još će više smisla dobiti širenjem GPRS-a. Brže učitavanje WAP stranica otvara vrata još mnogim novim uslugama; primjerice, Motorolin portal MyTimeport.com, na kojemu možete potpuno besplatno stvoriti svoju zbirku omiljenih WAP linkova, telefonski imenik, kalendar i planer, sada je zaista i upotrebljiv u praksi i može kod manje zahtjevnih korisnika koliko-toliko zamijeniti neki planer ili PDA računalo. Jednostavno ćete putem weba urediti svoj popis omiljenih WAP linkova ili kalendar, a potom mu pristupati s mobitela - i to, zahvaljujući GPRS-u, prilično brzo. Na budućim GPRS modelima bit će na raspolaganju i e-mail aplikacije i mogućnost sinkronizacije s kalendarima na Internetu ili intranetu vaše tvrtke te vjerojatno još pokoja aplikacija koja bi, zbog GPRS-a, mogla biti itekako korisna.

Dok smo "surfali" WAP stranicama, mogli smo bez problema primiti glasovni poziv, te se kasnije ponovno vratiti u WAP browser. U slučajevima kada je GPRS usluga nedostupna, WAP se, naravno, može koristiti putem klasične podatkovne "modemske" veze - CSD (Circuit Switched Data), baš kao i na ranijim modelima mobitela. Motorola Timeport 260 s kojom smo se intenzivno "igrali" će tako, primjerice, sama zaključiti na koji se način spojiti na WAP, pri čemu GPRS ima prednost. Valja naglasiti da je prema ikonama na ekranu mobitela prilično lako prepoznati koristi li se GPRS ili CSD kao način spajanja na WAP ili bilo koja druga podatkovna usluga - tako da je prilično jasno što ćete i na koji način platiti.

Računalo i GPRS

GPRS svoj pravi smisao, naravno, zapravo dobiva tek nakon spajanja s osobnim računalom, što će biti posebno korisno onima s prijenosnim računalima. Za spajanje na Internet koristili smo računalo s operativnim sustavom Windows 2000, premda bi procedura, naravno, izgledala potpuno jednako i da smo koristili Windowse 98 ili Windows Millennium. Motorolu Timeport 260 GPRS spojili smo na računalo korištenjem serijskog kabla, koji se isporučuje uz ovaj mobitel, te smo instalirali priloženi softver - Motorola GPRS Wizard. To je aplikacija koja olakšava stvaranje veze u Dial-up Networking aplikaciji i omogućava podešavanje parametara specifičnih za GPRS vezu.

Stvaranje dial-up veze proteklo je bez ikakvih problema. Jedino što smo morali napraviti jest upisivanje odgovarajućih parametara: ime APN servera, te odrediti hoćemo li koristiti dinamičko ili statičko dodjeljivanje adresa. Odlučili smo se za dinamičku dodjelu adresa prilikom ostvarenja veze. Također, morali smo konfigurirati i sam TCP/IP protokol, baš kao što to činimo prilikom stvaranja klasične modemske veze, upisivanjem adrese DNS poslužitelja. Moguće je vrlo detaljno podesiti sve parametre rada GPRS usluge, poput razine pouzdanosti, maksimalnog protoka podataka i slično; radi se o unaprijed definiranim postavkama čijim se odabirom, prema uputama mobilnog operatera, dodatno mogu poboljšati pojedini aspekti rada GPRS veze. No, u ovom trenutku sve smo parametre ostavili na njihovim standardnim vrijednostima - subscribed, dakle, ono što mobilni operater standardno podrazumijeva za pojedini aspekt usluge.

Došao je konačno i čas spajanja na Internet. Računalo prilikom spajanja, naravno, ne "bira" nikakav klasičan telefonski broj, već GPRS aparatu jednostavno šalje naredbu *99#, koja ga "tjera" da uspostavi GPRS vezu. Spajanje je bilo brzo i učinkovito; za spajanje putem GPRS-a trebalo nam je otprilike jednako vremena kao za spajanje preko ISDN-a. Sama veza uspostavljena je za dvije-tri sekunde, te se uskoro u trayju pojavila poznata ikona koja pokazuje status pozivne veze. Istovremeno, Timeport 260 na svojem je ekranu uz poruku "Connected" ispisao IP adresu koja nam je bila dodijeljena. Na displeju mobitela nakon toga se pojavila poruka "GPRS Data Session"; Motorola se sretno i spretno "zakvačila" na GPRS.

Prvi testovi pokazali su da GPRS veza radi sasvim solidno, makar povremeno ne i savršeno - ali uzmimo u obzir da smo ovaj test provodili samo nekoliko dana nakon što je VIPnetova GPRS mreža puštena u pokusni rad! Budući da Motorola Timeport 260 podržava dva kanala za download, dakle za tijek podataka prema mobilnom telefonu, ukupna je teoretska propusnost ovakve GPRS veze 26.8 Kbit/s (jedan GPRS kanal ima propusnost od 13.4 Kbit/s). Malo smo se poigrali programima za elektroničku poštu, Internet Explorerom i sličnim aplikacijama. Iako u testu nismo postigli očekivane rezultate - ipak, GPRS mreža je tek u prvim danima pokusnog rada - naš je prvi dojam da je razlika u brzini u odnosu na klasičnu GSM vezu odmah primjetna! Naime, prenoseći pokusnu datoteku s našeg poslužitelja, dobili smo kapacitet prijenosa do 2 KB/s (kilobajta u sekundi) na već sažetim datotekama, što, dakle, još ne odgovara baš u potpunosti kapacitetu našeg testnog GPRS-a, ali ipak smo na ovaj način mogli u prosjeku prenijeti 120 kilobajta u minuti, što u odnosu na klasičan GSM (9.6 Kbit/s, kilobita u sekundi, tj. oko 0.9 kilobajta u sekundi, odnosno oko 57 KB u minuti) čini više nego dvostruko povećanje. Jesu li ove vrijednosti malene ili velike ovisi prije svega o tome što ćete raditi koristeći GPRS, no smisao "mobilnog Interneta" je u mogućnosti brzog čitanja elektroničke pošte, te ugodnijeg surfanja po webu - a GPRS ovdje definitivno značajno popravlja situaciju.

Isplativost ovakvog spajanja na Internet ovisit će, naravno, prije svega o cijenama korištenja GPRS-a koje će biti objavljene prilikom puštanja VIPnetove GPRS mreže u komercijalni rad (najvjerojatnije) u kolovozu, no naš je dojam da će se upgrade na GPRS mobitel isplatiti svim poslovnim korisnicima koji često putuju te sa sobom nose prijenosno računalo i žele često skinuti elektroničku poštu ili pogledati neku web stranicu. Potencijali GPRS-a veliki su; čak i u ovako ranoj, testnoj fazi, ove brzine zasjenjuju ono što bismo dobili klasičnom GSM vezom. Možda ne djeluju naročito "glamurozno" za korisnike računala i Interneta, no ipak valja imati na umu kako se ovdje radi o bežičnoj, mobilnoj komunikaciji, u kojoj vrijede ponešto drugačiji zakoni, te da je ovo značajan korak naprijed. Pojavom GPRS modela s podrškom za više vremenskih isječaka, mobilni će Internet preko GPRS-a postati još brži; krajem godine trebao bi se čak približiti modemima koji rade preko fiksne mreže.

GPRS mobitel u kombinaciji s Palmom

Kada su stvari s računalom radile dobro, odlučili smo otići korak dalje. Pravi je smisao GPRS-a u mobilnom Internetu, pa smo željeli provjeriti kako će "stvar" raditi u kombinaciji s PDA ručnim računalom kakav je Handspringov Visor, ili - uostalom - bilo koje PalmOS kompatibilno računalo. Problemi su se pojavili odmah na prvom koraku: GPRS veza nije klasičan tip veze. Naime, kako smo već rekli, prilikom ostvarivanja GPRS veze mobitel ne "bira" tipičan telefonski broj, već mu je potrebno samo poslati naredbu kojom će se povezati s APN poslužiteljem koji je bitan za GPRS. No, za PalmOS ne postoje nikakve dodatne aplikacije koje bi pojednostavile postupak konfiguracije ručnog računala za rad u kombinaciji s GPRS mobitelom kakva je Motorola Timeport 260. Osim toga, Palmova "Network" aplikacija prilično je, reći ćemo tako - blesava. Naime, očekuje od nas da upišemo "telefonski broj". Tražeći na Internetu odgovarajuće upute, ili barem nešto od čega bismo krenuli, bili smo zapravo prilično obeshrabreni: na jednim smo stranicama čak naišli na informaciju da je nemoguće uspješno "spariti" GPRS mobitel i PalmOS računalo!

Stoga nam nije preostalo ništa drugo nego da zasučemo rukave i pokušamo sami nekako riješiti stvari jer na Internetu nije bilo baš nikakvih uputa. Problem je u tome što se u praksi pokazalo da nije dovoljno Visoru ili Palmu reći da umjesto klasičnog telefonskog broja jednostavno bira kôd "*99#" koji nam je potreban za ostvarivanje GPRS veze. Stoga smo detaljno "prošetali" kroz sve mrežne postavke koje su na raspolaganju na PalmOS-u.

Glavni je "problem" u tome što je prilikom ostvarivanja veze potrebno mobitelu poslati i ostale konfiguracijske parametre, poput imena APN poslužitelja, tako da smo se morali upustiti i u pisanje vlastitog skripta za ostvarivanje GPRS veze. Iz tog skripta potrebno je mobitelu poslati dosta zapetljanu AT naredbu (AT+CGDCONT=1,"IP","gprs.vipnet.hr","0.0.0.0",0,0) koja postavlja te početne parametre, odnosno "obavještava" mobitel o imenu APN poslužitelja, te da se koristi IP protokol i dinamičko dodjeljivanje IP adresa.

Također, problem je u tome što ovakav način GPRS spajanja, kakav smo mi uspjeli postići, neće raditi na PalmOS računalima s operativnim sustavom starijim od verzije 3.3. Zbog načina na koji su realizirane infracrvene veze pod PalmOS operativnim sustavom, na žalost u PalmOS-u 3.1 (koji je ugrađen u Visora i Visora Deluxe) nismo uspjeli podesiti GPRS vezu jer se osnovnoj mrežnoj aplikaciji na tim računalima ne može na jednostavan način "objasniti" da za komunikaciju s mobitelom ne koristi infracrveni "modem", već običnu izravnu infracrvenu vezu; na računalima s PalmOS-om verzije 3.3 ili novije (Visor Prism, Platinum i sva nova Palm računala ili ona čiji se OS može nadograditi) ovakav će način spajanja, međutim, savršeno raditi jer ona znaju koristiti infracrvenu vezu na način koji više odgovara našoj Motoroli Timeport 260. Računalima sa starijim PalmOS-om (3.1) može se djelomično pomoći korištenjem jednog besplatnog programa koji omogućava "Network" aplikaciji da odmah krene na izvršavanje našeg skripta te tako pošalje odgovarajuće naredbe modemu, no i ovdje smo naletjeli na problem: stari PalmOS, čini se, ne želi poslati AT naredbu dulju od tridesetak znakova, a starija Palmova računala kao i prvi Handspringovi Visori nisu, na žalost, nadogradivi na noviju verziju PalmOS-a.

Problema u povezivanju GPRS mobitela s PDA računalom je, dakle, bilo, tako da je to područje na kojem će se ponešto trebati promijeniti kako bi prosječan korisnik mogao ugodno koristiti ovakvu kombinaciju uređaja. Korisnici PalmOS-a 3.5 ili novijeg ne bi trebali imati nikakvih problema (kad GPRS u Hrvatskoj bude pušten u komercijalni rad, u PC Chipu ćete, naravno, pronaći detaljne upute za konfiguriranje vašeg PDA računala, uključujući i odgovarajući skript), dok se na rješavanju problema koji muči PalmOS 3.1 aktivno radi - i u našoj redakciji i na nekim relevantnim PalmOS forumima u svijetu.
(Izvor:Magazin "PcChip")