Početkom 1980. godine počeo je ubrzani razvoj analogne celularne telefonije, posebno u Skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj. Svaka zemlja razvijala je zasebni sustav, tako da su sustavi bili međusobno nekompatibilni.

Početkom 1982. godine održava se konferencija europskih pošta i telegrafa (Conference of European Posts and Telegraphs - CEPT ) i formira se radna grupa (Groupe Special Mobile - GSM ) s ciljem da razviju europski sustav mobilne telefonije.

Sustav je trebao zadovoljavati sljedeće kriterije:

• dobra kvaliteta signala
• niska cijena opreme i servisiranja
• upotreba na međunarodnoj razini
• mogućnost upotrebe ručnih aparata
• podrška za neke dodatne usluge (telefaks, priključak računala, CLID...)
• spektralna djelotvornost
• ISDN kompatibilnost

Godine 1989. razvoj GSM-a je prebačen na Europski institut za telekomunikacijske tehnologije (European Telecomunication Standards Institute -ETSI) i faza I GSM specifikacija je objavljena. Komercijalna upotreba počinje sredinom 1991. i već dvije godine kasnije postojalo je 36 GSM mreža u 22 zemlje. Iako je GSM europski standard, u svijetu postoji preko 200 GSM (uključujući PCS1900 i DCS1800) mreža u 110 zemalja svijeta. Početkom 1994. postojalo je 1.3 milijuna GSM pretplatnika, dok ih je u listopadu 1997. zabilježeno 55 milijuna. Groupe Special Mobile je promijenio naziv u Global System for Mobile Communications - globalni sustav mobilne telefonije. [1]

GSM preporuke su pisane na preko 8000 stranica što dovoljno govori o složenosti samog sustava.

GSM sustav je u potpunosti digitaliziran, što omogućuje povećanje broja korisnika, kvalitete, korištenje dodatnih servisa i kompatibilnost sa drugim sustavima. Sustav omogućuje upotrebu na velikim područjima koja su "prekrivena" ćelijskom strukturom (korisni signal koji emitira pojedinačna bazna stanica tvori ćeliju) i to od mikroćelija ( promjer 200 metara ) do makroćelija (35 km), sa mogućnošću upotrebe u pokretnom vozilu ( do brzine 250 km/h ). Osim prijenosa govora tj. klasičnog telefonskog razgovora, omogućuje se slanje telefaksa, priključka računala (prijenos podataka da max. 9600 bauda), slanje elektroničke pošte (e-mail).

Sustav koristi TDMA i frekvencijski multipleks. Signali se prenose koristeći GMSK modulaciju.

Širina frekvencijskog pojasa kod GSM sustava je 25 MHz, frekventno područje za vezu mobilna jedinica-bazna stanica je 890-915 MHz a za vezu bazna stanica-mobilna jedinica 935-960 MHz. Frekvencijski pojas od 25 MHz se dijeli na 125 kanala, od kojih je svaki frekventnog opsega 200 kHz. Neznatan gubitak informacije u okolnim kanalima je dozvoljen i taj gubitak je minimiziran zahvaljujući GMSK modulaciji. Ovakve odvojene frekvencije za prijem/predaju signala omogućuju lakši istovremeni dvosmjerni prijenos. Pojedinačni kanali su podijeljeni na višestruke okvire (engl. multiframes, sadrži 26 okvira), okviri su podjeljeni svaki na 8 vremenskih raspora (engl. time slot), vremenski raspori su opet podijeljeni na 8 polja (engl. fields). Vremenski raspori traju 0.57 ms i omogućuju protok od 156.25 bita informacije. Od 8 vremenskih raspora jedan je za slanje, drugi za primanje dok ostalih šest vremenskih raspora služi za slanje kontrolnih signala.

Skakanje frekvencije upotrebljava se da interferenciju smanji na prihvatljivu razinu. U principu skakanje frekvencije ima prednosti u toj činjenici da smetnja može biti smanjena, ako je smetajući signal sadržan samo u uskom dijelu spektra signala preko kojeg željeni signal skače.

Trenutna verzija GSM sustava podržava rad na 22.8 kbs jednosmjerno (full rate) i 11.4 kbs dvosmjerno (half rate).

Sustav je ISDN kompatibilan i podržava brzinu do 9.6 kb/s.