|
Radiokomunikacijski sistemi
|
Bežični ili radio prijenos implicira prenošenje
informacije s jednog mjesta na drugo putem elektromagnetskog vala koji
putuje kroz prostor. Eletromagnetski valovi imaju različite osobine
koje ovise o njihovoj frekvenciji i mediju kroz koji se šire.
Mikrovalovi, koji su reda GHz imaju tendenciju da ne preskaču prepreke
poput zidova, prirodnih zapreka, različitih građevina itd. Suprotno od
tog, ekstremno niske frekvencije radio valova ili one opet koje su reda
nekoliko desetaka MHz mogu prolaziti kroz zidove i objekte. Prema tim
karakteristikama dizajniraju se bežični sustavi, bira se radna
frekvencija koja je pogodna za određeni uređaj.Komunikacijski sustav
je odgovoran za prijenos informacija od pošiljaoca do primatelja.
|
 |
- prijenosni kanal, žična ili
bežična veza pošiljaoca/primatelja
- modulator, transformira izvornu
informaciju koja je pogodna za transfer prijenosnim kanalom
- predajnik, pojačava i umeće
modulirani signal u prijenosni kanal
- prijemnik, detektira primljeni
signal na prijemnom kanalu, pojačava ga
- demodulator, iz primljenog
signala odvaja informaciju i šalje je dalje na obradu
|
|
Upotreba digitalnih signala i
modulacije ima mnogo prednosti nad analognim sustavima.
- visoka pouzdanost, diskretna
osobina digitalnog signala čini razliku u prisutnosti šuma,
vrlo visoka pouzdanost u slanju podataka i mogućnosti
detektiranja greški
- vremenska neovisnost,
digitaliziran signal je slijed brojeva, brzina digitalnog
signala ne mora biti ista onoj za vrijeme digitalizacije
- neovisnost izvora signala, digitalni
signal može biti predan u istom formatu neovisno od izvora,
glas, video slika i podaci mogu se odašiljati na istom kanalu
- signali se mogu kodirati, sama
poslana poruka, konačni niz digitalnih signala ima određeno
značenje zavisno od pravila kojim se one interpretiraju.
Nedostatak digitalnih sustava
je veća cijena primopredajnih uređaja, pogotovo za onih koji rade u
realnom vremenu. [5]
|
|
Vrste bežičnih uređaja
Na samim počecima upotrebe bežični
uređaji bili su korišteni prvenstveno za zvukovne komunikacije. Danas
se bežični prijenos koristi u mnogo uređaja i to je idealno rješenje
za okoline gdje žičano povezivanje nije moguće.
Bežične uređaje možemo
podjeliti na:
- uređaje za prijenos audio,video signala
(bežični telefoni, interkom,..)
- računalne mreže (bežični LAN, radio
modem)
- komercijalne kućne uređaje (alarmni
sustavi, daljinski upravljači ..)
- GPS (globalni sustav pozicioniranja)
- tehologija radio-frekvencijske
identifikacije (uređaji za praćenje, kontrola prostora) itd. [1]
|
| Tablica 1: Frekvencijska područja
rada |
|
Frekvencijsko područje
|
Vrste uređaja
|
|
170-190 kHz
|
VLF radio uređaji
|
|
550-1600 kHz
|
AM radio uređaji
|
|
27 MHz
|
CB primo-predajnici
|
|
49MHz
|
daljinski upravljači
bežični telefoni
|
|
88-108 MHz
|
FM radio uređaji
|
|
150-170 MHz
|
razni pager servisi
|
|
260-470 MHz
|
daljinski upravljači
sustavi za osiguranje
|
|
824-849 MHz i 869-894
MHz
|
celularni telefoni
(GSM...)
analogni telefoni
(NMT900....)
|
|
902-928 MHz
|
telefonija sa
tehnologijom ekspandiranog spektra (spread spectrum)
vojni sustavi za
radio-navigaciju
|
|
930 MHz
|
“pager” servisi
velike snage
|
|
2.4-2.4385 GHz
|
amaterski sateliti
mikrovalne pećnice
vojne komunikacije
|
|
5.727-5.875 GHz
|
amaterski sateliti
radarski sustavi
|
|
24-24.25GHz
|
radio navigacijski
sustavi
|
|
|
Ostali testovi