|
Modulacija je tehnika kojom se na noseći val
upisuje informacija u svrhu prijenosa iste s jednog mjesta na drugo.
Radio val se može modulirati po amplitudi, fazi ili frekvenciji tako da
je informacija prisutna na valu nosiocu i može biti dekodirana tj. pročitana
na prijemnom djelu. Glavni tipovi modulacije koji se koriste u
digitalnoj tehnici su digitalna modulacija s pomakom amplitude,
digitalna modulacija s pomakom faze, digitalna modulacija s pomakom
frekvencije te hibridne modulacije poput kvadraturne digitalne
modulacije s pomakom faze, MSK, GMSK itd.
|
| Kapaciteti prijenosa u mnogim bežičnim
sustavima su ograničeni zbog unutar-kanalnih smetnji, koje su glavna
ograničenja kapaciteta celularnih sustava. Unutar-kanalne smetnje rastu
kad se ista noseća frekvencija koristi u susjednim ćelijama. Jedan od
glavnih ciljeva modulacijskih tehnika je da budu sposobne tolerirati
visoke nivoe unutar-kanalnih smetnji.
Postoji nekoliko karakteristika
koje obilježavaju dobru modulacijsku tehniku, to su: dobra spektralna
djelotvornost, dobra djelotvornost disipirane snage, sposobnost rada kod
fedinga, niska cijena, jednostavnost elektroničkih sklopova, niska
razina zračenja van dozvoljenog frekvencijskog pojasa (Slika 6.).
Digitalne modulacije su
razumljiv izbor za buduće bežične sustave, pogotovo za bežični
prijenos video signala, te mogu unaprijediti spektralnu djelotvornost
jer su digitalni signali “robusniji” naspram analognih u pogledu
interferencija.
Spektralna djelotvornost je
glavna prednost jer bežični sustavi moraju raditi u prenapučenom
frekvencijskom spektru (Tablica 5). Da se postigne velik stupanj
spektralne djelotvornosti modulacijski modeli za TDMA i FDMA sustave
moraju biti odabrani tako da imaju veliku iskoristivost namijenjenog
frekvencijskog područja, te se ta djelotvornost mjeri u jedinici bita
po sekundi po 1Hz frekvencijskog područja (bits/s/Hz). [7] [10]
|