|
Motorola
cd920 (i model iz iste serije,
cd930) predstavljeni su u
mobitelskoj sezoni
1998/99, te su bili vrlo
popularni, uostalom, gotovo
kao svaki Motorolin model.
Namijenjeni onima koji nisu
bili spremni investirati u
minijaturnog
"Vadera" i cijelu
StarTac seriju, a opet se
istovremeno nisu željeli odreći
svojstava koja su se tada
smatrala naprednima u svijetu
mobitela, ti su modeli vrlo
brzo stekli veliku
popularnost. Motorola cd920 i
cd930 razlikuju se jedino
vanjskim izgledom: model cd920
ima "poklopac", tj.
aktivni flip, dok model cd930
nema "vratašca".
Čak
i po današnjim mjerilima,
Motorola cd920 bio je
relativno lagan, što njegov
konzervativan dizajn baš i ne
odaje na prvi pogled. Uz
litij-ionsku bateriju od 400
mAh, telefon teži samo 120
grama i daje 30-40 sati na standbyu;
uz bateriju od 1000 mAh (koja
je standardno i isporučivala
s uređajem) i dalje je težak
samo 145 grama ali uz 80-100
sati na standbyu, što
se tih godina smatralo
standardnim i uobičajenim
vrijednostima. Zahtjevniji
korisnici mogli su čak u
svoje Motorole staviti i vrlo
jaku Li-Ion bateriju od 2800
mAh, što bi ovim telefonima
dalo standby vrijeme od
200-250 sati, uz vrijeme
razgovora oko deset sati.
Litij-ionska baterija prije
dvije-tri godine bila je još
uvijek rijedak odabir na
mobitelima, prije svega zato
što je podizala cijenu; no,
oni koji su tada kupili
Motorolu cd920 (ili cd930)
sasvim sigurno i danas mogu
potvrditi kako ove kvalitetne
baterije i danas, nakon
stotina ciklusa punjenja i pražnjenja,
daju gotovo jednak kapacitet
kao i kada su bile nove.
Odlika
po kojoj se prepoznaju sve
Motorole svakako je bila i
jedan od razloga uspjeha ovih
modela: Optimax ekran. Optimax
ekran daje, naravno, vrlo
dobar kontrast i izuzetno se
lako čita. Budući da ne
reflektiraju svjetlost poput
ostalih ekrana na mobitelima,
već izgleda kao da je
"upijaju", čini se
kako Optimax ekrani
"svijetle" čak i
danju - kad nije uključeno
pozadinsko osvjetljenje. Na
Motorolama cd920 i cd930
pozadinsko osvjetljenje moglo
bi biti i bolje - gledano s
današnje pozicije, pomalo je
bljedunjavo i zapravo kvari
odličan dojam koji ostavlja
Optimax ekran. Ipak, možemo
se sigurnošću reći kako su
ove Motorole i danas među
mobitelima koje je najugodnije
koristiti u mraku. Ekran
Motorole cd920 može prikazati
četiri retka teksta s 12
znakova u retku - za to
vrijeme, a čak i danas -
sasvim solidan rezultat.
Gornji dio ekrana popunjen je
ikonama koje prikazuju status
mobitela, poput jačine
primljenog signala i stanja
baterije.
Motorola
cd920 je dual band telefon
(900/1800 MHz) i u svim je
testovima, već i tada,
pokazala zavidna
komunikacijska svojstva.
I danas se, prema našim
dojmovima, sasvim dobro
"drži". Telefon ima
aktivna vratašca, što znači
da se na poziv možemo javiti
samim otvaranjem flipa,
te ga završiti njegovim
zatvaranjem. Naravno, oni koji
nisu željeli da vratašca
budu aktivna mogli su uključiti
javljanje isključivo
pritiskom na neku od tipaka. U
kombinaciji s one touch
diallingom (mogućnošću
pridruživanja nekog
telefonskog broja nekoj od
tipaka te kasnijeg
jednostavnog biranja pritiskom
na tu tipku), to je Motorolu
cd920 učinilo primamljivom
poslovnim, dinamičnim
korisnicima koji žele brzo
ostvarivati pozive. I ne samo
to: obje su imale ugrađene
"modeme", tako da su
se mogle koristiti za prijenos
podataka, slanje faksova ili
spajanje na Internet bez
dodatne PC card kartice kakva
je tada bila potrebna za
gotovo sve ostale mobitele
drugih proizvođača; Motorola
cd920 mogla se spojiti na računalo
korištenjem samo dodatnog
kabela. Ovi su modeli također
imali svoj vlastiti telefonski
imenik, što su znali cijeniti
poslovni korisnici s velikim
brojem kontakata: uz ono što
je bilo na raspolaganju na SIM
kartici, telefon raspolaže s
još 100 memorija.
Mogućnosti
odabira načina dojave
dolaznog poziva bile su uobičajene:
VibraCall, Motorolina
vibracijska dojava poziva,
omogućavala je da mobitel
najprije vibrira a potom
zvoni. Izbornici su, naravno,
tipični Motorolini i, kada
ovaj model promatramo s
dvogodišnje distance, ispada
da se zapravo nije mnogo toga
promijenilo do današnjih
modela. Čini se kako se
Motorolin softver zaista
razvija najsporije među svim
proizvođačima mobitela: ne
znamo je li tome tako zato što
su u Motoroli uvjereni kako su
korisnici tako zadovoljni
njime ili zbog nekog drugog
razloga, no prema reakcijama
čitatelja i našem osobnom
dojmu znamo kako je za
privikavanje na rad s
Motorolom nekako potrebno
najdulje vrijeme. Tako se na
modelu cd920 može pronaći
sve što ste tada, prije dvije
godine, mogli poželjeti - no
stvari će ipak biti potrebno
potražiti po izbornicima. Srećom,
ukoliko ste svoju Motorolu
cd920 kupili u Hrvatskoj,
izbornici su bili korektno
prevedeni na naš jezik.
U
izbornicima se tako mogu pronaći
i opcije za podešavanje sata
(tada vrlo traženog dodatka
na mobitelima, budući da ga
dosta mobitela još nije
imalo), mjerač stanja
baterije (gotovo standardni
dodatak na Motorolinim
telefonima) i sve što je
vezano uz
"diktafon". Naime,
Motorole su bile među prvim
telefonima koji omogućavaju
snimanje kratkih dijelova
razgovora - primjerice, onda
kada vam sugovornik diktira
neki telefonski broj. To se
kod Motorola zove VoiceNote i
moguće je snimiti poruku u
trajanju do tri minute (ili više
takvih poruka, no ukupnog
trajanja do tri minute).
Ostale su opcije u izbornicima
uobičajene: slanje i primanje
SMS poruka, rad s telefonskim
imenikom, te praćenje troškova
poziva.
Već
su tada Motorole imale shortcut
sistem koji je i do danas
ostao jedinstven u svijetu
mobitela. Naime, korisnici
mogu sami odabrati devet najčešće
korištenih naredbi i
postaviti ih na posebni shortcut
ekran. Pritiskom na tipku
sa strelicom prema gore, na
Motoroli cd920 prikazuju se
tri po tri takve opcije (na
novim je Motorolama moguće
odjednom vidjeti 6 ili čak
svih 9 opcija). Tada
jednostavnim odabirom željenog
broja ili ikone možemo
pozvati pojedinu opciju.
Sistem prečica itekako olakšava
rad s mobitelom i nešto je po
čemu će i svi budući modeli
Motorole biti prepoznatljivi.
(izvor:Magazin"MojMoby")
|
Teme
|
