Usporedni test MP3
mobilnih telefona
MP3
telefoni i dalje su zapravo
prilično rijetki na tržištu,
no gotovo svaki veći
proizvođač mobilnih koji
drži do sebe predstavio je
tržištu neki
"multimedijalni"
mobilni koji omogućava slušanje
muzike dok smo u pokretu. Na
našem testu prikupili smo
četiri takva rješenja
Želite
li kupiti mobilni telefon
koji će ujedno poslužiti
kao walkman,
dobro proučite
karakteristike uređaja koje
smo imali na testu. Naime,
potrebno je odgovoriti na
nekoliko pitanja prije nego
što kupite bilo koji od tih
uređaja.
Primjerice,
je li vam mogućnost
sviranja muzika presudna na
mobilnom telefonu? Možda ne
biste povjerovali, ali
poznajemo mnoge koji su
kupili neki od spomenutih
uređaja ponajprije zbog te
mogućnosti. Ako je tako,
tada neke ostale
karakteristike mobilnih
(WAP, pristup elektroničkoj
pošti, veliki telefonski
imenik, diktafon, ugrađeni
modem...) možda i nisu
toliko bitne. Također, ako
već posjedujete neki
mobilni telefon, možda
postoji mogućnost da za
njega samo nabavite MP3
dodatak. Zasad je takav MP3
dodatak na raspolaganju samo
za Ericssonove telefone, no
i Siemens i Nokia najavili
su svoja rješenja.
Imajte
na umu da ćete u svim
prikazanim slučajevima -
osim kod Sonyja MZ5 - morati
imati i računalo da biste
mogli željene muzičke
datoteke prebaciti u svoj
novi MP3 mobilni. MP3 je
digitalni format muzike,
potekao iz svijeta računala
i Interneta, pa to nije
nimalo čudno, no, nemate li
pristup nekom računalu na
kojem možete od svojih CD-a
napraviti MP3 datoteke i
zatim njima
"nahraniti" mobilni,
tada ni MP3 mobilni nema
previše smisla.
Na
našim smo testovima
promatrali nekoliko
karakteristika svih MP3
mobilnih, koje i vi morate
detaljno proučiti prije
kupnje. Način pohranjivanja
muzike izuzetno je važan:
najčešće se koriste razne
memorijske kartice, od kojih
su neke dostupne i u većim
kapacitetima, a neke nisu,
dok jedan mobilni
na našem testu koristi samo
ugrađenu memoriju. Zatim,
bitno se razlikuju načini
povezivanja mobilnilnog
s računalom: MP3 datoteke
relativno su velike, pa će,
ako je proizvođač izabrao
neki spori način spajanja
na računalo (poput
serijskog porta), i prijenos
datoteka tada biti vrlo
spor, te će vam trebati
mnogo vremena za tu
operaciju. Bitnom smo
karakteristikom ocijenili i
lakoću
"navigacije" za
vrijeme slušanja muzike;
dakle - koje sve opcije
postoje za vrijeme slušanja
(poput opcije slučajnog
odabira redoslijeda pjesama,
podešavanja basova ili možda
čak i mogućnosti stvaranja
play
lista).
Siemens
SL45
Siemens
SL45 trenutačno je
najrasprostranjeniji MP3
mobilni telefon. MP3
datoteke pohranjuju se na
MultiMedia Card karticu (MMC
karticu) koja služi za čuvanje
ostalih datoteka, poput sličica
operatera, melodija zvonjave
ili onoga što smo snimili
korištenjem ugrađenog
diktafona. Kako se uz
Siemens SL45 standardno
isporučuje kartica
kapaciteta 32 MB, to je
dovoljno za pohranjivanje
tridesetak minuta muzike
(odnosno, budući da je
diktafonu potrebno oko 100
KB za zapis jedne minute
govora, to je ekvivalentno
otprilike vremenu od pet
sati snimanja). U SL45,
naravno, možete staviti i
neku manju MMC karticu (4, 8
ili 16 MB), premda u tome ne
vidimo nikakav smisao jer na
nju neće stati mnogo
MP3-ova. S druge strane,
SanDisk, vodeći proizvođač
MMC kartica, već dugo
najavljuje one kapaciteta 64
i 128 MB, ali te jednostavno
još nisu dostupne na tržištu,
odnosno vrlo su rijetke. Čak
štoviše, na nekim forumima
na Internetu pronašli smo
informaciju da SL45 niti ne
želi raditi s karticama
kapaciteta 64 MB, iako je
Siemens od početka tvrdio
da će biti podržana bilo
koja MMC kartica. Tu
informaciju, na žalost, ne
možemo potvrditi upravo
zbog nedostupnosti 64 MB MMC
kartica na našem tržištu.
Kartica
od 32 MB bit će, dakle,
dovoljna za oko pola sata
muzike, premda se sve to, uz
malo dodatnog truda i
kodiranja MP3 zapisa s bit-rateom
od 96 Kbit/s (umjesto
128 Kbit/s) može produljiti
na četrdesetak minuta.
Sasvim dovoljno za jedan
dan, za šetnju od kuće do
posla ili šetnju parkom.
Sav softver za kodiranje u
MP3 i prebacivanje u mobilni
isporučuje se sa samim uređajem.
Međutim, crna točka u
cijeloj priči je to što se
Siemens odlučio za korištenje
serijskog porta kao načina
spajanja SL45 na računalo.
Tako je za prebacivanje 32
MB podataka - dakle, pola
sata muzike - potrebno oko 1
sat i 40 minuta. Za prosječnu
pjesmu (4-5 minuta, dakle
4-5 MB) morate odvojiti
15-20 minuta; prilično
nezgodno - ako baš prije
izlaska van želite
prebaciti barem jednu novu
pjesmu u SL45. Istu brzinu
postići ćete i
prebacivanjem preko
infracrvenog sučelja.
Jedino rješenje je da
nabavite i MMC čitač koji
se spaja na USB sučelje,
ali to je dodatna
investicija od dvjestotinjak
maraka.
Da
nije "pao" na tom
elementarnom testu, SL45 bio
bi odličan MP3 telefon.
Pregledno prikazuje tijek
sviranja, naziv pjesme
(uključujući i ID3 tagove
pohranjene u MP3 zapisima;
jedini telefon na našem
testu koji je to znao
napraviti!), postoji deset
razina glasnoće, mogu se
podešavati razine basa i treblea,
mogu se stvarati play
liste ili pjesme preslušavati
slučajno odabranim
redoslijedom. Na žalost, još
nam jedna mogućnost nije
funkcionirala: teoretski,
Siemens SL45 trebao bi, u
trenutku poziva, prekinuti
sviranje MP3-ova i zatim,
nakon što smo dovršili s
razgovorom, nastaviti ondje
gdje je stao. Nekoliko puta
to je zaista i učinio, ali
u većini slučajeva
jednostavno bi zaboravio da
je svirao MP3-ove i vratio
se u stand-by
način. Čini nam se da
u starim verzijama softvera
za SL45 taj problem nije
postojao, odnosno nije bio
toliko izražen; tko zna što
su u Siemensu učinili u međuvremenu
(naš SL45 imao je firmware
verzije 16).
Na
slušalicama se nalazi i
mikrofon, tako da one služe
i kao handsfree,
a tu je i jedna tipka koja
se koristi za pauziranje i
ponovno pokretanje muzike
ili izdavanje glasovnih
naredbi mobilnom.
Samo sviranje MP3-ova lako
je pokrenuti korištenjem
tipke na lijevom boku mobilnog,
a ondje su i tipke za glasnoću.
Poput većine ostalih
telefona, i SL45 je potpuno
neupotrebljiv dok svira
MP3-ove: primjerice, za to
vrijeme ne možete poslati
SMS. Ako se odlučite za
intenzivno slušanje
MP3-ova, računajte s tim da
će baterija SL45 izdržati
4-5 sati.
Ericsson
HPM-10
Ericssonov
MP3 dodatak na mobilne
bio je, zapravo, prvi takav
dodatak na tržištu jer se
pojavio prije više od
godinu dana. To znači da ćete
ga danas nešto teže pronaći
na tržištu (Ericssonov
distributer u Hrvatskoj nije
ga imao na raspolaganju u
trenucima našeg
testiranja). No, unatoč
tome, isplati ga se potražiti
na bilo koji način jer,
prema našem mišljenju, i
dalje se radi o najboljem
prijenosnom muzičkom rješenju.
HPM-10 priključuje se na
bilo koji iz nove generacije
Ericssonovih mobilnih
(T20, T28, T39, T39, R320,
R520), što znači da će
biti pomalo nezgrapan u
kombinaciji s dimenzijama većih
modela kakvi su R320 ili
R520, a zatim se na njega
spajaju stereo slušalice
(koje, naravno, uključuju i
mikrofon, tako da cijeli
sustav služi i kao handsfree).
I
Ericsson se odlučio za korištenje
MMC kartica kao medija za
pohranu podataka, pa se tako
uz HPM-10 dobiva kartica
kapaciteta 32 MB, isto kao i
kod Siemensa SL45. No,
muzika se s računala
prebacuje na drugi način -
mnogo inteligentnije. Naime,
Ericsson uz HPM-10 isporučuje
čitač MMC kartica koji se
spaja na paralelni port.
Datoteke s računala
jednostavno se kopiraju na
karticu odvlačenjem na mapu
čitača kartica. Naravno,
da bismo to učinili
potrebno je izvaditi MMC
karticu iz samog playerskog
dodatka i umetnuti je u
MMC čitač, no s obzirom na
to da je prebacivanje
podataka preko paralelnog
porta kudikamo brže od korištenja
serijskog porta, rješenje
je definitivno mnogo bolje.
Cijela kartica može se
napuniti za samo nekoliko
minuta. Osim toga, čitač
MMC kartica napravljen je
tako da omogućava da pisač
i dalje istovremeno s čitačem
bude spojen na paralelni
priključak računala.
Nakon
spajanja MP3 dodatka na neki
Ericssonov telefon, na
ekranu se pojavljuje
jednostavno pitanje
"Play Now?".
Dovoljno je pritisnuti tipku
Yes - i to je to. Glasnoća
se može jednostavno podešavati
tipkom smještenom sa
strane, a s tipkama menija
krećemo se po popisu
pjesama. Basovi se mogu podešavati
u devet razina. Naš je
subjektivni dojam da smo
korištenjem Ericssonovog
MP3 dodatka dobili najbolju
kvalitetu zvuka; on je bio i
najčistiji, basovima smo
bili izuzetno zadovoljni, a
ne treba zaboraviti ni činjenicu
da je baterija jednog T29
izdržala oko 12 sati kada
smo svirali MP3-ove, što je
gotovo triput više od SL45.
Za razliku od SL45,
Ericssoni su na našem testu
jedini uvijek, nakon
javljanja na poziv, znali sa
sviranjem nastaviti ondje
gdje smo stali u trenutku
poziva. Naslovi MP3 pjesama
pohranjeni u ID3 tagovima ne
prikazuju se tijekom
sviranja, a također nije
moguće koristiti ni druge
funkcije telefona, poput
pisanja SMS poruka. Ipak,
Ericssonov HPM-10 dodatak
najviše nam se svidio kao
prijenosno MP3 rješenje za
one koji već posjeduju
mobilni telefon. Za
kombinacijom T39m+HPM-10
mnogi bi uzdisali, a
ljubitelji tehnologije
pogotovo...
Samsung
SGH-M100
Samsung
je tržištu prvi predstavio
MP3 mobilni.
Mogućnost sviranja MP3
datoteka jedino je napredno
svojstvo koje ćete pronaći
na ovom, inače prilično
elementarnom modelu. Samsung
SGH-M100 ne koristi nijedan
memorijski medij za pohranu
MP3 datoteka, već sve
pohranjuje u svojih 32 MB
ugrađene memorije. To
zapravo i nije dobro rješenje
jer, ne samo da se ne može
proširiti (kod drugih MP3
mobilnih koje smo imali na
testu, barem teoretski možemo
staviti memorijsku karticu
većeg kapaciteta; kažemo
"teoretski" jer
mnoge u trenutku pisanja
nisu bile na raspolaganju u
većim kapacitetima), već
niti ne možete imati
nekoliko memorijskih kartica
koje biste zamjenjivali i
tako prividno povećali
kapacitet (što je moguće
kod ostalih modela).
Samsung
SGH-M100 "puni" se
digitalnom muzikom tako što
se spaja na paralelni
priključak, no, na žalost,
rješenje je izvedeno tako
da nije moguće istovremeno
imati i spojen pisač.
Dakle, svaki put kada poželite
svoj Samsung
"napuniti" novim
melodijama, morat ćete
isključiti pisač te
spojiti M100 na računalo -
što je u konačnici vrlo
nepraktično. Osnovne tipke
za nadziranje MP3 playera
nalaze se na lijevom
boku mobilnog;
njima pokrećemo sviranje te
podešavamo glasnoću. Kao
prednost navedimo činjenicu
da je Samsung SGH-M100 bio
jedini uređaj na našem
testu koji već na samim slušalicama
posjeduje tipke za kontrolu
svih osnovnih funkcija
(drugi su modeli uglavnom
imali samo jednu tipku za
pauzu i pokretanje
sviranja). Nakon odgovaranja
na poziv Samsung SGH-M100
znao je uvijek nastaviti sa
sviranjem od mjesta na
kojemu je stao, a bio je i
jedini mobilni
na testu kod kojega se mogao
podesiti prekid muzike u
trenutku kada telefon zvoni.
Poput svih ostalih modela, s
izuzetkom Siemensa SL45,
nije prikazivao imena
pjesama pohranjena u ID3
tagovima.
Sve
u svemu, Samsung SGH-M100
jedno je solidno, ali ni po
čemu posebno rješenje za
one koji traže kombinaciju
mobilnog telefona i muzičkog
uređaja. Zbog ugrađene
memorije i načina spajanja
na računalo, SGH-M100
sasvim je logično najmanje
praktičan od svih
testiranih uređaja. Čak
nas ni kvalitetom zvuka nije
posebno očarao: Siemens
SL45 i Ericssonov MP3
dodatak bili su -
subjektivno gledano, ali
ipak - mnogo bolji i u tom
području. Samsung SGH-M100
mogao bi vas možda
zadovoljiti ako će slušanje
MP3 muzike biti tek sporedna
"djelatnost" vašeg
mobilnog.
Za imalo intenzivniju
upotrebu mobilnog
u walkmanskim
vodama morat ćete se
odlučiti za neki od
preostalih uređaja na našem
testu.
Sony
CMD-MZ5
Da
ga ne prati prilično
paprena cijena - zbog koje
je, zapravo, potpuno
nedostupan onima koji bi čak
i mogli biti zainteresirani
za MP3 mobilni, dakle mlađoj
generaciji - Sony MZ5 bio bi
idealan pratitelj svakom
tehnološkom freaku
i još k tome audiofilu.
Njegova ostala svojstva -
pristup elektroničkoj pošti,
WWW i WAP browser,
ugrađena sekretarica -
odgovaraju onome što smo već
vidjeli na modelu Sony Z5,
no povećana debljina novog
uređaja posljedica je
dodavanja multimedijskih
sposobnosti. Sony je kao
medij za pohranu podataka,
naravno, odabrao svoj
vlastiti Memory Stick,
karticu kapaciteta 64 MB
(no, pojavit će se i veći
kapaciteti), s posebnom
MagicGate tehnologijom koja
bi trebala otežati
"nelegalno kopiranje
muzičkih zapisa",
premda to na našem testu
nismo mogli provjeriti.
Kartica se umeće s gornje
strane mobilnog.
Način
prijenosa muzike na MZ5
bitno je drukčiji nego u
slučaju ostalih modela.
Najjednostavnije rečeno:
uopće vam nije potrebno računalo!
Sony MZ5 lako se, pomoću
priloženog kabla, spaja na
muzičku liniju ili bilo
koji drugi izvor muzike
(primjerice, izlaz iz zvučne
kartice na računalu), te
zatim jednostavno
"snima" ono što
"čuje". Na tih 64
MB Memory Sticka može se čak
"nagurati" i do
dva sata muzike, ako se odlučimo
za najbolje sažimanje; no,
u svakom slučaju, sat do
sat i pol s lakoćom ćete
ponijeti sa sobom u šetnju.
Jedan od očitih nedostataka
ovakvog načina
"snimanja" je u
tome što se snimanje odvija
u realnom vremenu. Dakle, da
biste prebacili muziku na
mobilni bit će vam potrebno
točno onoliko vremena
koliko vam treba da je poslušate.
No, s druge strane, nakon što
smo vidjeli Siemens SL45,
kojemu u konačnici za
prebacivanje MP3-ova treba
triput više vremena
no što sama muzika traje,
MZ5 je na ovom našem testu
mnogo bolje prošao. No, s
druge strane, postoje određeni
nedostaci ovakvog načina
prijenosa muzike. Naime, čišći
rezultat u pravilu ćete
dobiti prenošenjem već
iskušanih i preslušanih
MP3 datoteka s računala,
nego ovako, kada morate
snimati - dakle pustiti
snimanje u pravom trenutku
da biste uhvatili početak
pjesme, ili, primjerice, da
ne biste imali prevelike
pauze.
Razlog
tako dobrim rezultatima u
pohranjivanju muzike je taj
što Sony MZ5 ne koristi MP3
kao svoj matični format, već
ATRAC. To je Sonyjev način
sažimanja zvučnih
datoteka, razvijen kao prateća
tehnologija za MiniDisc. U
Sony MZ5 ugrađeno je ATRAC3
sažimanje (najnovija
verzija), koja postiže
dvostruko bolje rezultate od
samog ATRAC-a i - što nam
je postalo sasvim očito
tijekom našeg testa -
dvostruko bolje rezultate od
MP3-a.
Navigacija
tijekom slušanja muzike
prilično je dobra, a na
raspolaganju su sve potrebne
opcije. Potrebno je jedino
naučiti Sonyjev način
upravljanja mobilnim, korištenjem
jog
diala. Kada telefon
zazvoni tijekom slušanje
muzike, ona se ne prekida,
već zvonjavu čujemo
"povrh" muzike, a
nakon odgovaranja na poziv
nastavlja sa sviranjem. Ono
što je posebno zanimljivo
jest činjenica da Sony MZ5
nije potpuno
"izgubljen" za
vrijeme slušanja muzike: možete
bez ikakvih poteškoća učiniti
nešto drugo, primjerice -
napisati SMS poruku.
MP3
dodaci za Siemens i Nokiju
Siemens
i Nokia odlučili su tržištu
ponuditi slično rješenje
kao i Ericsson; dakle,
uskoro će se na tržištu
pojaviti dodaci koji će
dodati MP3 funkcionalnost
postojećim modelima mobilnih.
Ni Siemensov MP3 dodatak, ni
Nokijin Music Player HDR-1
još nisu dostupni na tržištu,
pa vam ne možemo prenijeti
naša iskustva i zaključke,
već samo ono što o njima
navode sami proizvođači.
Siemensov MP3 USB dodatak bi
se - kako mu i samo ime
govori - trebao na računalo
spajati korištenjem USB
porta, što je odlično rješenje
jer će itekako ubrzati
prijenos podataka (i tako
riješiti najbolniji problem
sa SL45). S obzirom na to da
USB sučelje omogućava
prijenose do 1,2 Mbit/s,
jednostavna računica
pokazuje da bi za punjenje
cijelih 32 MB novom muzikom
bilo potrebno oko 6 minuta.
Siemensov MP3 dodatak bit će
moguće, kažu u Siemensu,
spojiti sa svim modelima
serija 35 i 45, a također
će, poput SL45, koristiti
MMC kartice kao medij za
pohranu podataka.
S
druge strane, Nokijin
dodatak koji se krije iza
imena HDR-1 istovremeno će
biti i MP3 player
i FM radio. (Takvih rješenja
nismo imali na našem testu.
Za Ericssone je moguće
nabaviti zaseban FM radijski
dodatak, ali ne i
integriranu FM radio+MP3
kombinaciju.) Moći će se -
prema informacijama koje su
trenutačno dostupne -
koristiti u kombinaciji s
mobilnim telefonima Nokia
3310, 3330, 8210 i 8850, a
posebno je zanimljivo to što
se za napajanje Music
Playera koriste zasebne AAA
baterije, što znači da bi
se mogao koristiti i
zasebno, neovisno o mobilnom
telefonu, ali spajanjem na
neki od spomenutih mobilnih
služi kao handsfree
dodatak. Informacije o
muzici koju svira pritom će
prikazivati na svojem
vlastitom ekranu. No, Music
Player neće svirati samo
MP3 datoteke, već i AAC (Advanced
Audio Coding), način
kodiranja koji bi trebao
ponuditi za otprilike trećinu
bolje sažimanje od MP3-a,
dok će sam softver za
pretvaranje muzike u AAC,
navodno, biti isporučivan
uz Music Player.
Za
potpune dojmove o oba
dodatka ipak je potrebno pričekati
da se pojave na tržištu.
Naš detaljniji test
uslijedit će čim budu
dostupni...
Autor: Dario Sušanj,
Magazin MojMoby
Uredio: Zoran Mrđenović
|
Teme
|
