Java
napokon stigla na mobitele!
Java,
prenosivi jezik koji se
danas ponajprije koristi za
izradu raznih više ili
manje korisnih web
aplikacija napokon doživljava
svoje prve implementacije na
mobilnim uređajima za koje
je u osnovi i bio zamišljen.
Trenutak kada ćete na svoj
mobitel moći
"instalirati
aplikaciju" baš kao što
to činite sa svojim računalom
- stigao je. Na testu smo
imali Siemens SL45i, koji je
po svemu identičan modelu
SL45, ali ima dodanu podršku
za izvršavanje mobilnih
Java aplikacija kakvih se
danas već može pronaći
stotinjak...
Svoj
pravi smisao postojanja
Java, čini se, počinje doživljavati
tek sada, pet-šest godina
nakon predstavljanja samog
jezika. Iako je Sun oduvijek
zamišljao Javu kao prenosiv
jezik, čiji će se dobiveni
izvršni kod (byte code)
moći izvršavati na bilo
kojoj platformi, pa čak i
na računalima i ostalim uređajima
koji raspolažu malim
ekranima, malom količinom
memorije i vrlo ograničenim
procesorskim mogućnostima,
tek se ovih dana počinju
pojavljivati prvi mobilni
uređaji koji koriste Javu.
Takve se Java aplikacije
nazivaju MIDletima: MID je
skraćenica od Mobile
Information Device (mobitel,
PDA računalo...) a let je
ostatak riječi applet.
Java podrška koja se
trenutačno ugrađuje u
mobitele odgovara Java 2
Microedition specifikaciji.
Sun je ovu specifikaciju
razvio upravo kako bi se
Java mogla bolje primijeniti
na prijenosnim uređajima
raznih vrsta.
Dva
mobitela trenutačno podržavaju
izvršavanje bežičnih Java
aplikacija, MIDleta:
Motorolin Accompli 008 i
Siemens SL45i. Accompli 008
je "križanac"
između PDA računala i
mobitela, što za sada
ostavlja Siemens SL45i kao
baš jedini standardni
mobitel koji već danas može
koristiti Java aplikacije.
(Za neke druge mobitele
najavljena je podrška:
primjerice, nova Nokia 7650
podržavat će Java MIDlete,
a i za mnoga PDA računala
trebala bi se uskoro
pojaviti Java podrška.
Microjava VM može se očekivati
i za Palm OS i Pocket PC.)
Uočite malo "i" u
oznaci modela: po svemu
ostalom, SL45i je identičan
vrlo popularnom modelu SL45
(ima, dakle, MMC memorijsku
karticu kapaciteta 32 MB,
MP3 player, diktafon,
WAP...) ali mu je dodana
podrška za Javu čime je
Siemens udahnuo još barem
godinu dana
komercijalnog života u ovaj
ekskluzivni model telefona.
Razlika
je isključivo u softveru
samog mobitela pa tako
korisnici u nekim europskim
zemljama već mogu u
Siemensovim servisima uz
cijenu od 50 eura
nadograditi svoj SL45 na
SL45i: dobit će novu
verziju softvera, kao i novu
masku za mobitel (na kojoj
piše "SL45i") i
odgovarajući priručnik,
tako da će zaista imati
osjećaj da su dobili
"novi mobitel".
Budući da u nekoliko
navrata nismo uspjeli dobiti
informaciju o tome kada će
nadogradnja službeno biti
na raspolaganju u Hrvatskoj,
niti smo uspjeli u hrvatskom
Siemensu na vrijeme
nadograditi naš Siemens
SL45 na SL45i kako bismo
testirali ovaj uređaj u
ovom broju, do Java podrške
i ove "vruće"
nadogradnje za SL45i morali
smo početkom
prosinca doći na druge načine
koji su nam stajali na
raspolaganju. Verzija
softvera u našem SL45i bila
je 43 (aktualna verzija
softvera za SL45 označena
je brojkom 23) i u našim se
testovima ponašala vrlo
dobro: imamo osjećaj da su
svi bugovi pročišćeni te
da Microjava VM radi kako
treba već u ovom, prvom
izdanju firmwarea.
Kako
se Duke uselio u SL45i
Naša prva iskustva s Javom
na Siemensu SL45i pokazuju
kako stvar radi izuzetno
dobro! Naime, iako je Java
kao jezik i bila zamišljena
tako da bude pogodna za izvršavanje
na uređajima s ograničenim
količinama memorije i
slabijim mikroprocesorima,
moramo priznati da smo s
velikom dozom skepse prvi
puta pokrenuli Javu na
mobitelu. Siemens SL45i
ugodno nas je iznenadio:
aplikacije su se pokretale
prihvatljivo brzo, a čak su
i grafički zahtjevnije igre
- poput Macromana, odlične
varijante popularnog Pacmana
- radile vrlo dobro. I
demonstracijska aplikacija,
Javina maskota – Duke,
veselo je zamahao na ekranu
"četrdesetpetice".
Tu i tamo bi se, dakako,
osjetilo pomalo
"trzanja" ili
usporenja ali niti približno
toliko da bi osjetno
utjecalo na samu igru.
Siemens SL45i tako je skoro
idealan uređaj za izvršavanje
MIDleta jer ih na
memorijskoj kartici može
biti zaista mnogo: prosječna
bežična Java aplikacija
veličine je između 5 i 20
KB, a najveća koju smo
pronašli imala je 47 KB.
Prilikom instaliranja
aplikacija na MMC karticu
potrebno se pridržavati
određenih pravila: svaki
Java MIDlet mora biti
pohranjen u vlastiti
direktorij.
Veličina
MIDleta izuzetno je bitan
faktor u cijeloj priči, jer
otvara vrata novim načinima
distribucije bežičnih
aplikacija. Osim što ih,
dakako, možemo prebaciti na
mobitel putem računala i
cradlea, ili prenijeti između
dva mobitela korištenjem
infracrvene veze, posebno je
atraktivna mogućnost downloada
Java aplikacija putem
WAP-a (OTA, over the air).
Mobilni operateri, poput
VIPneta ili HTcroneta, mogli
bi sada na svojim stranicama
ponuditi download
raznih Java MIDleta: od
igara, pa do Java aplikacija
koje su posebno prilagođene
pojedinim njihovim uslugama,
primjerice VIP.shoppingu ili
VIP.navigatoru ili nekoj
takvoj, sličnoj usluzi.
Svaki
Java MIDlet sastoji se,
zapravo, od dvije datoteke:
jedna je sažeta Java arhiva
sa samom aplikacijom (*.jar),
što znači da na
memorijskoj kartici zauzima
manje mjesta od cijele
aplikacije, a druga je
"Java definition"
datoteka (*.jad) s
ostalim informacijama o Java
MIDletu. U toj, drugoj
datoteci, pohranjene su
informacije o imenu MIDleta,
njegovom autoru, te adresi
na kojoj se može pronaći
na Internetu. Obrišete li,
primjerice, neki MIDlet
pogreškom sa svojeg
Java-kompatibilnog mobitela
ili PDA računala, uz pomoć
ove informacije moguće je
ponovno "skinuti"
MIDlet. Također, u toj
datoteci može biti zapisan
i "rok trajanja"
neke aplikacije. Na taj bi
način mobilni operater
mogao, na primjer,
korisnicima prodati neku
Java igru na tjedan ili
mjesec dana i pri tome
odgovarajuće naplatiti
uslugu.

Nova
generacija aplikacija
Među stotinjak Java
MIDleta koji se trenutačno
mogu pronaći na Internetu
za sada su, naravno,
najbrojnije igre. Može se
pronaći zaista mnogo toga,
od Asteroida, Pacmana,
Tetrisa, "zmija" i
pasijansa, do desetaka
"pucačina" i logičkih
igara; idealno za sve one
kojima igrice u njihovom
mobitelu nikada nisu bile po
volji. Jedna Siemensova
demonstracijska aplikacija
vrlo dobro prikazuje mogućnosti
mobilne Game API platforme.
Siemens SL45i, naime, vrlo
je brzo prikazivao ekran po
kojem je "šetalo"
desetak različitih
spriteova (grafičkih
objekata).
Mnogi
Java MIDleti, međutim,
omogućavaju stvari za koje
nikada ne bismo niti
pomislili da su moguće:
uspjeli smo pronaći
preglednik JPEG i GIF slika,
generator fraktala, tablični
kalkulator i još štošta.
Izračuni dijeta i bioritma,
mnogobrojni satovi (od kojih
neki prikazuju i Internet
vrijeme) i štoperice, te
organizatori vremena
upotpunjuju ponudu Java
MIDleta.
No,
potencijalno su
najzanimljivije Java
aplikacije koje mobitelu
dodaju Internet
funkcionalnost. Za sada smo
ih pronašli nekoliko: Java
program za elektroničku poštu
(koji može pristupiti POP3
poslužitelju kako bi pročitao
e-mailove, ili se spojiti na
SMTP poslužitelj da bi ih
poslao), Telnet klijent (za
prijavljivanje na udaljena
računala), a tu je,
primjerice, i GetHTTP
aplikacija koja omogućava download
neke datoteke korištenjem
HTTP protokola (osnovni web
protokol).
Da
bi ovakve aplikacije radile,
na Siemensu SL45i potrebno
je definirati "Dial-in
Access" postavke,
odnosno upisati telefonski
broj na koji se Java
aplikacije smiju, ukoliko je
to potrebno, spojiti kako bi
dobile pristup na Internet.
Moguće je definirati
nekoliko takvih skupova
postavki te potom odrediti
koje će se koristiti uz
Javu. Ukoliko neka od Java
aplikacija zatraži pristup
pozivnoj vezi i Internetu,
SL45i će se početi
spajati, no taj je postupak
uvijek vidljiv u donjem
dijelu ekrana pa da možete
i prekinuti - ne postoji,
dakle, mogućnost da se
aplikacija spoji na Internet
i time nanese troškove
korisniku a da on to ne zna.
Dobar sustav sigurnosti bit
će itekako važan u budućim
Java-kompatibilnim
prijenosnim uređajima
(mobitelima i PDA računalima)
kako Java MIDleti ne bi
postali način širenja
virusa i trojanskih konja. A
to bi, s obzirom na velike
potencijale ove tehnologije,
bila zaista šteta...
Autor: Dario Sušanj,
Magazin PcChip
Uredio: Zoran Mrđenović
|
Teme
|